To je bila noć kada smo čekali moj 17. rođendan. Popila sam dvije čaše rakije prvi put, boljela me je glava i bilo mi je loše. Drugarica mi je dala neku tabletu i rekla da će od toga da mi prođe glavobolja. Sjećam se da sam se probudila bez veša i shvatila da sam silovana!

Riječi su Milice Grujičić (35) iz Kraljeva, koja je na svoj 17. rođendan, umjesto da slavi, doživjela noć koja joj je zauvijek promijenila život. Silovana je, kako tvrdi, od strane ljudi koje je smatrala prijateljima. Ćutala je i krivila sebe. Godinama kasnije, nakon veze u kojoj je trpila nasilje, gubitka blizanaca, života u inostranstvu, fizičkih i emotivnih rana, donijela je odluku da više ne bude žrtva i da vrati svoj život.

- To veče je trebalo da idem sa drugarima iz djetinjstva na Maglič i veseli spust, međutim, majka mi nije dopustila i tamo gdje sam otišla, otišla sam iz ljutnje prema njoj. Meni je oduvijek bilo ograničeno kretanje, uvijek sam dolazila kući do ponoći, najkasnije do pola jedan, nikada nisam prespavala van kuće, uvijek se znalo gdje sam i sa kim. Bila je to žurka iznenađenja u stanu jednog od prijatelja. Otišla sam, popila dvije rakije, tu je bila i moja najbolja drugarica, koja mi je dala neki lijek da popijem za glavu pošto mi je bilo loše - prisjetila se kobne noći za Kurir Milica.

Posljednje čega se seća jeste da je bila naslonjena na veš-mašinu. Probudila se bez veša i shvatila je šta joj se desilo.

- Ujutru sam bila svjesna šta se desilo, veš nisam ni uzela, samo sam navukla pantalone, izašla iz tog stana i zvala taksi. Znam da su to učinila njih dvojica, jedan je bio moj prijatelj, a drugi je bio njegov drug.

Pomišljala na suicid

Pomišljala je da izvrši samoubistvo. Stigla je kući, čekala ju je majka, koja je shvatila šta se desilo čim ju je ugledala.

- Saznala sam da je moja majka njih zvala telefonom jer se zabrinula što me nema. Rekli su joj da spavam, da je sve u redu, ona je povjerovala jer je znala kod koga sam. Mama je zvala majku jednog od te dvojice i ona joj je poručila: "Šta je tražila, to je dobila!" Što je meni dodatno stvorilo osjećaj krivice. On je zvao moju mamu i rekao da se ništa nije desilo, da sam ja samo spavala, a meni je čak poslao poruku i zaprijetio - iznova proživljava u glavi traumu naša sagovornica.

Njen život je, kako kaže, stao tog dana. Otišla je kod babe i djeda na vikendicu, sjedila je iza kuće i plakala. Baka joj je rekla da ima dva izbora, da ih tuži, ali uz naglašavanje da deda može uzeti pravdu u svoje ruke i počiniti zločin, ili da ćuti, jer će, ako progovori, biti "obilježena".

- Prilično surovo je to reći djevojčici od 17 godina, ali joj ne zamjeram, jer u njihovo vrijeme se to tako rješavalo. Prema mami sam imala pomješana osjećanja, jer ona je bila kontrol frik, uvijek me je nalazila, znala sve o meni, a to veče nije! Bilo mi je preteško, ona je htjela da prijavimo policiji, ali ja sam poslušala baku i odbila to. Kada bih mogla da vratim vijreme, poslušala bih je - drhtavim glasom će Milica.

One koji su joj nanijeli doživotne traume više nikada nije vidjela. Živjeli su na različitim krajevima grada, a njoj su trebale godine da počne i da izlazi. I dalje ne zna da li je tableta koju joj je ta drugarica dala bila zaista lijek za glavu ili nešto drugo...

- Išla sam i na ljekarski pregled kod ginekologa, koji je kućni prijatelj, i on je potvrdio da sam silovana. Život teče, a ja sam postala bijesna, revoltirana, agresivna. Uvijek sam se osjećala ugroženo, prestala sam i da slikam. Pred moj 18. rođendan umiru baka i deka u razmaku od pet dana. Još jedan gubitak. Majka je uložila novac u stanove koji su bili u izgradnji, a koji su građeni nelegalno, čak smo morale da pređemo privatno da živimo - kaže Milica.

Upisala je psihologiju, ali je morala da je napusti kako bi radila, jer novac im je bio potreban. Zaposlila se u kafani, odnos sa majkom je ojačao, a upoznala je momka koji je 17 godina stariji od nje, ali je ubrzo počela da trpi nasilje u vezi.

Nasilje u vezi

- Izgubila sam blizance u četvrtom mjesecu trudnoće zbog batina. Prijavila sam ga, ali su mi rekli da sam ga sama birala. On se poslije odselio iz Srbije. Nakon toga sam otišla u Slovačku, pa Švajcarsku, vratila sam se kući pred kraj 2018. godine, upisala prekvalifikaciju za medicinsku sestru, jer sam željela da odem u Njemačku, a onda mi umire otac. Navikla sam da ga nemam, pošto sam vanbračno dijete, ali ne i da ga nemam uopšte. Poslije sam se zaposlila u Kraljevu i počela koliko-toliko da vraćam život u normalnu - prisjeća se.

Podrška iz iskustva

Milica piše knjigu o svom životu kako bi djevojke koje prolaze kroz slično imale uvid u to šta život može da im donese ako se na vrijeme ne okrenu roditeljima. Inače, ona je 18 godina ćutala. Javno je iznijela tek ponešto nedavno na Tiktoku. U planu joj je da osnuje udruženje Put slobode.

- Osnivači smo moja mama, drugarica koja je defektolog i ja. Zamisao je da žene i djeca koje su žrtve seksualnog i fizičkog nasilja mogu da nam se obrate i dobiju pravnu i psihološku pomoć. Zamisao je i da imaju besplatne preglede, radionice osnaživanja i tribine. S obzirom na to da je drugarica defektolog, ideja je da imamo i podudruženje koje će se baviti djecom sa autizmom i smetnjama u razvoju - dodala je ona.

Milica je poručila da nije istupila javno iz sažaljenja, niti da bi bila žrtva u očima drugih, već isključivo sa ciljem da podigne svijest o ovoj temi i kako bi ohrabrila djevojke i žene da ne ćute ukoliko dožive bilo kakvu vrstu nasilja.

- Nema potrebe nijedna da nosi stid i sramotu za tako nešto, jer odgovornost je uvijek na onome ko vrši nasilje. Da mogu da vratim vrijeme, ja bih prijavila one koji su mi to učinili. Nikada više nisam ušla u vezu, ne isključujem mogućnost, ali još uvijek imam otpor. Zasad mi je dovoljno što sam dozvolila sebi da gradim prijateljstva sa muškarcima, a sve drugo će doći kada mu bude vrijeme - zaključila je.

(Kurir)