Viktor Mohov, stanovnik Rjazanske oblasti, kojeg su novinari nazvali „Skopinski manijak”, oteo je dvije djevojčice, držao ih u zatočeništvu i silovao skoro četiri godine. Sve se dešavalo na samo 150 km od Moskve, a epilog priče bio je nezamisliv.

Šta se desilo kobne noći?

Dok su se tinejdžerke vraćale kući, iza njih su stala kola iz kojih im je čovjek po imenu Viktor Mohov (51), inače radnik u lokalnoj fabrici automobila, ponudio prevoz. Kako je bio u tom momentu sa svojom „djevojkom” Jelenom Badukinom (28), što će se kasnije ispostaviti da nije tačno, Ekatarina i Elena su pomislile da su bezbjedne i da ovaj par želi samo da im pomogne. Pristale su da ih odvezu kući.

Međutim, u kolima im je Viktor ponudio votku sa puno sedativa. Tako ošamućene ih je odvezao u grad gdje živi Skopin, a djevojčice su se probudile u podrumu, oko tri metra ispod zemlje, odakle niko nije mogao da čuje njihove krike.

Jezivo mjesto zločina gradio godinama

Mohov je tu ćeliju gradio tri godine. U prostoriji dužine i širine oko tri metra sve je pravio rukama. Iznad podruma bila je i soba sa skrivenim vratima za ulazak u njega. Kroz taj otvor je i sam Mohov mogao jedva da se provuče.

Od tog trenutka kreće četvorogodišnja agonija za Ekatarinu i Elenu. One su kasnije svjedočile da ih je Mohov svakodnevno bičevao gumenim crijevom i silovao.

U prilikama kada bi se opirale, nije im davao hranu i isključivao im je struju na oštroj ruskoj zimi. Takođe, puštao bi im gas u podrum kako bi im ograničio kiseonik. Kada bi ih silovao, vodio ih je u pregrađenu prostoriju podruma, oblijepljenu isječcima iz porno časopisa, i iživljavao se nad njima.

„Imale smo dva kreveta na sprat, spavale smo zajedno. U početku smo po cijele dane ležale tu, plačući zagrljene. Poslije šest mjeseci, počele smo da raspremamo krevet, čistimo, da radimo bilo šta što bi djelovalo kao normalan život, kako ne bismo mislile na ono kroz šta prolazimo”, priča Katja.

Sa druge strane, Lena ističe da su se svakoga dana molile i nisu gubile nadu da će biti spasene.

„Umirale smo od straha, ali smo se nadale. Željele smo da vjerujemo da će nas jednom pustiti iako nam je i sam rekao u više navrata: ‘Zašto bih vas pustio? Mnogo je lakše da vas ubijem’. Ipak, nismo gubile nadu i uvijek smo bile spremne i pri sebi imale papirić sa našim podacima i porukom, ako se desi neka prilika da potražimo pomoć”, priča Lena, koja je bila u zarobljeništvu sa Katjom. Bile su njegove seksualne robinje.

I dodaje da je bio veoma bezdušan čovjek, na čiji smrad nikada nisu mogle da se naviknu.

„Bio je okrutan, zao, ljigav, podmukao i kukavica. Uvijek je stravično smrdio i nismo mogle nikako na to da se naviknemo”, kaže Lena.

Kako bi sačuvale zdrav razum i spriječile padanje u očaj, djevojke su skretale pažnju sa užasa kroz koji prolaze vježbanjem, čitanjem, pisanjem pjesama. A 1. maja 2001. godine Mohov im je poklonio crno-bijeli televizor.

„Bile smo presrećne, čak smo i reklame uzbuđeno gledale”, istakle su.

Jedna emisija im je bukvalno promijenila iz korijena dotadašnji život u podrumu. Priča o Sabini Darden, koju su gledale na televiziji, dala im je nadu, budući da se radi o ženi koja je uspjela da pobjegne od svog zlostavljača iz Belgije.

Vremenom, Mohov je počeo da spušta svoj gard prema njima. Kupio im je i video-rekorder. Čak ih je puštao iz podruma uveče na sat vremena kako bi vježbale, poslije skoro četiri godine. Ali, to sve je radio sa jednom namjerom.

U komšiluk se doselila studentkinja koju je isto želio da zarobi i zadatak Katje i Lene bio je da je namame. Na taj način je Katja uspjela da joj doturi video-kasetu sa njihovom snimljenom porukom, koju je trebalo predati policiji.

Ovaj plan im je napokon uspio! Policija je 26. aprila 2004. godine zakucala na vrata podruma i izbavila djevojke, koje su ugledale sunce poslije tačno 1.326 dana.

Lena nije mogla da napravi više od par koraka. Smrdjela je na buđ, a koža joj je bila zelene boje. U trenutku kada je oslobođena, bila je u osmom mjesecu trudnoće sa trećim Mohovljevim djetetom, koje je mrtvorođeno. Nije znala šta je sa drugo dvoje djece koje je prije toga rodila.

„I dok sam bila trudna sa tom djecom, nisam ih posmatrala kao djecu, već kao strane objekte koji su gurnuti u mene. Ne osjećam ništa prema njima”, kaže ona.

Međutim, po izlasku na slobodu, osjetila je majčinski instinkt i zamolila policajce da joj nađu djecu. Nije ujedinjena sa njima jer nisu nađena, a ona kaže da je rastrzana između želje da ih vidi i želje da ih zaboravi.

„Znam da bih se gadila te djece, nastale na tako užasan način. A s druge strane, ja sam ih rodila”, iskrena je Lena.

Viktor Mohov je u svoju odbranu iznio šokantnu tvrdnju da je „želio da poboljša natalitet Rusije i da je zato želio mnogo djece”. Osuđen je na 17 godina radnog logora i dvije godine zatvora.

Gdje je danas zločinac?

Pušten je 3. marta 2021. na slobodu. Mohov će ostati pod administrativnim nadzorom narednih šest godina. To znači da će mu biti zabranjeno da napušta svoju kuću noću (od 22.00 do 06.00), posjećuje mjesta za masovne događaje i napušta Skopinski okrug Rjazanske oblasti bez dozvole Uprave unutrašnjih poslova.