Nema lijepe priče o preljubi, ali ova priča je jedna od zapetljanijih jer je jedna žena doživjela izdaju i od muža i od sestre. Pročitajte njen problem:


"Već treći mjesec mi je glava u haosu i ne znam šta da mislim. Ne znam kome da se obratim, zato pišem ovdje," započinje svoju ispovijest žena.

"Strašne sumnje su se pojavile u odnosu mog muža i moje sestre. Ne mogu da razumijem šta se dešava, ali osjećam da nešto nije u redu.


Počela sam da primjećujem nelogičnosti. Na primjer, moj muž kategorično odbija da komuniciram sa njom.


Ranije smo često svuda išli zajedno, u posjete, u šetnje, ali sada se samo buni ako idem kod nje ili ako me ona negdje pozove da idemo zajedno.


Kaže, kao, nema potrebe, zašto ti to treba, bolje je da se odmoriš. Ili se samo namršti i promijeni temu.


I najneshvatljivije je to što gdje god nas troje idemo zajedno (to se sada rijetko dešava), on je cijelo veče na ivici, nekako ljut. Kao da mu nije prijatno.


Moja sestra živi u blizini sa mužem i sinom, u blizini je park i ponekad se tamo sastajemo.

Ali. Primjetila sam još nešto.


I moja sestra, iznenađujuće, ima istu reakciju! Ona, moja krv, sa kojom sam provela djetinjstvo, sada iz nekog razloga stalno pokušava da me posvađa sa mužem!


I to radi veoma suptilno, krišom. Nagovijestiće da ju je nekako pogrešno pogledao, zatim će u njegovom prisustvu reći da se žalim na nešto (što nisam rekla!), zatim će početi da me pita o njegovim manama pred njim.


Ovo se nikada ranije nije desilo! Uvijek smo bili bliski, delili smo sve. A sada - kao da su igle među nama.


I sve je počelo, sada se sjećam prije dvije godine, kada je rodila sina.


Ali najstrašnija stvar koja je probudila sve moje sumnje dogodila se bukvalno prije 2 dana. Bili smo na rođendanskoj zabavi moje bake, za velikim stolom, puno rođaka i prijatelja.


I došlo je do tuče, pravog skandala, između mog muža i baš te sestre. Još uvijek ne znam i ne razumem šta se tamo dogodilo, šta je tačno on njoj rekao ili ona njemu!


Nismo sjedile jedna pored druge, nisam čula početak. Ali reakcija moje sestre je bila jednostavno divlja!


Odjednom je skočila kao oparena, sva crvena, i ošamarila mog muža! Baš za stolom, pred svima, pred ljudima, i pred svojim mužem!


Možete li da zamislite? Šamar! Pred cijelom porodicom! Jednostavno mi je tlo nestalo ispod nogu.

Šta je moglo toliko da je uznemiri? Šta je mogao da kaže što je bilo tako strašno? Ali ni moj muž to nije mogao da podnese, naravno.


Nije joj uzvratio udarac, ne, naglo je ustao, odgurnuo je od sebe tako snažno da je skoro pala, a i sam je udario rukom u čaše koje su stajale na stolu – i sve su se razbile uz strašan zveket.


Staklo je letjelo na sve strane. Nastala je smrtna tišina, zatim vriskovi, galama. Užas.


Ali mislim da su svi prisutni koji su vidjeli ovu scenu bez riječi razujmeli da je između njih nešto bilo.


Neka tajna, neka jaka emocija - mržnja, krivica, šta god, ali nije slučajno što se ljudi ovako ponašaju u javnosti.


Pogledi su bili rječitiji od bilo kojih riječi. Bilo me je toliko sramota i bol da sam jednostavno ostala bez riječi.


Moj muž je odmah došao kod mene. Kao da nije ništa ozbiljno, ali nisam mogla da kažem ni riječ.


I muž moje sestre je počeo nešto da sumnja, plus je bio pijan i počeo je da viče.. Baka je počela da plače i svi su se strašno uznemirili.


A onda, nakon što su svi otišli, a ja sam ostala da pomognem baki da sredi. ONa je već stara, bez ikakve skrivene namjere, tiho mi je rekla:


„Jesi li se ikada zapitala zašto njen (tvoje sestre) sin ima crvenu kosu? Kao tvoj muž?“



Baka je odmah vidjela o čemu se tu radi.


Moja sestra ima dječaka, od 2 godine, i on je zaista svijetlo crvenokosi. I moj muž je takođe crvenokosi, to je njegova posebna osobina. A u našoj porodici nema drugih svijetlo crvenokosih, ni mojih ni bliskih rođaka mog zeta.


Njen muž je plav.


A onda me je pogodilo kao strujni udar! Kao udarac u glavu! Baka to nije tek tako rekla.


Sjetila sam se svih tih neobičnosti, njihove međusobne nevoljnosti da se vide, pokušaja moje sestre da nas posvađa (možda da bismo se manje ukrštale?), te užasne scene sa šamarom... I tog crvenokosog dječaka... Sve je počelo da mi se vrti u glavi.


Naravno, odmah sam otišla kod muža sa pitanjima. On sve poriče, viče, ljuti se, kaže da sam polujdela, da je moja sestra samo histerična, da je moja baka stara i da bunca.


Ali u njegovim očima... u njegovim očima nisam vidjela samo bijes, već neku vrstu straha, možda? Ili krivice? Ne znam.


Postao je još povučeniji. A moja sestra, znam sigurno preko tetke, takođe je imala ogroman skandal sa mužem poslije tog dana. Izgleda da je i on nešto posumnjao.


Evo već dva dana ne znam šta da radim? Koga da pitam, odakle da krenem...?"