Paris Hilton. Ime koje godinama povezujemo sa glamuroznim žurkama, roze automobilima, čivavama u torbici i titulom "najpoznatije nasljednice". Ime koje nas asocira na luksuz, ali ne i na bol. Ipak, ispod sjaja i svjetala reflektora, godinama je postojala tišina - ona koja nosi traumu.

U memoarima "Paris: The Memoir", ova poslovna žena, majka i aktivistkinja, odlučila je da konačno raskrinka ono o čemu se godinama šaputalo - sistemsko zlostavljanje djece u elitnim internatima.

Njena priča šokirala je svijet, jer je otkrila da ni ogromno bogatstvo, ni slavno prezime nisu mogli da je zaštite od - institucija koje su je lomile iznutra.

"Imala sam 15 godina. I bila sam prestravljena."

U pokušaju da je "disciplinuju", roditelji su je poslali u privatne internate za problematične tinejdžere - ustanove koje su deci nudile "terapiju", a zapravo ih pretvarale u robove sistema bez kontrole. Ono što je tamo doživjela, kako danas tvrdi, nije bilo ni vaspitavanje, ni korekcija ponašanja, već - psihičko i fizičko zlostavljanje.

Hiltonova je bila zaključavana u samice, kljukana sedativima, gledana dok se tušira, povremeno i vezivana, bez objašnjenja i bez ikakve zaštite.

- Nisam imala kome da kažem. Niko me nije slušao. Samo sam ćutala i brojala dane, piše.

Sistem koji je štitio zlostavljače

Škole su bile pod firmom "terapije", a zapravo - djeca su bila prepuštena osoblju koje je često pokazivalo uznemirujuće ponašanje. Prema njenim riječima, djevojke su favorizovane na osnovu izgleda, ali ne iz brige, već iz potrebe za moći.

- Nisu to bile greške. To je bio sistem. Uhodan, proračunat i strašan.

Kada su je, usred noći, bez upozorenja, izvukli iz kreveta, vezali i odveli, Hiltonova je vjerovala da više nikada neće vidjeti svjetlost dana.

Paris više ne ćuti - i ne staje

Danas, godinama kasnije, Paris nije više ta povučena djevojčica iz internata. Ona je žena koja stoji ispred stotina bivših učenika, onih koji su preživjeli iste ili slične stvari, i predvodi kampanju za zatvaranje ovakvih ustanova. Govorila je u Vašingtonu, učestvovala u protestima, organizovala javne ispovijesti žrtava.

- Nisam pričala da bih šokirala. Pričam da se to više nikada ne desi nekom djetetu.

Šta njena priča mijenja?

U vremenu u kom i dalje glorifikujemo novac i status, Hiltonova je ogolila brutalnu istinu: da privilegije ne štite dušu. I da trauma nema klasu. Njena ispovijest oduzima moć institucijama koje su se godinama krile iza zatvorenih vrata i etikete "terapije". Oduzima pravo na ćutanje.

Paris Hilton više nije samo simbol stila. Ona je lice borbe za reformu sistema koji godinama ignoriše djecu. I možda po prvi put - Paris ne izgleda moćnije zbog brenda koji nosi, već zbog istine koju nosi sa sobom.

(Ona.rs)