Olivera Ćirković, nekadašnja vrhunska košarkašica i žena čije se ime vezuje za ozloglašene „Pink pantere“, prošla je put od sportskih uspjeha do kriminalnog svijeta, zatvora iz kojeg je bježala i borbe sa sopstvenim izborima. Ipak, kada govori o onome što ju je najviše boljelo, njena priča ne počinje pljačkama, hapšenjima ni godinama provedenim u grčkom zatvoru, već ljubavlju, razvodom i sinom Nikolom.
Olivera Ćirković, nekada uspješna sportistkinja koja se potom „preselila“ u svijet kriminala, sebi ne zamjera prošlost, ali isto tako ne opravdava poteze koje je povlačila. U podkastu „Životna priča“ otkrila je šta ju je više slomilo od odlaska iza rešetaka i zbog čega svog sina jedinca Nikolu danas naziva junakom. Njene riječi otkrivaju i drugu stranu žene čiji je život dugo bio obilježen odlukama koje su je odvajale od svega što joj je bilo najvažnije.
„Razvod me je bolio više od robije“
Olivera ne pokušava da svoju prošlost predstavi kao nešto čime se ponosi, ali ni da je posmatra bez razumijevanja okolnosti u kojima se tada nalazila. Preko bivšeg supruga Srećka Ćirkovića upoznala je ljude iz kriminalnog miljea, preprodavala ukradenu garderobu, a vremenom joj je takvo društvo postalo normalno. Tada nije ni slutila da je bila „zapletena u porok“, kako naziva kriminal, ali isto tako u tom trenutku nije umjela ni da sagleda stvarnost onako kako je vidi danas.
– Bila sam zapletena u porok, ali nisam znala tako da ga sagledam. Moja grupa i ja doživljavali smo sebe kao da smo Robin Hudovi, umanjivali smo kriminalni dio onoga što smo radili – priznala je Olivera.
Takav pogled na sopstvene postupke omogućavao joj je da umanji težinu onoga što radi. Međutim, posljedice su i te kako postojale, a nisu izostali ni porazi. Jedan od najvećih bio je kraj braka, iako je ljubav prema bivšem suprugu Srećku, zbog kojeg je i ušla u svijet kriminala, i dalje postojala.
– Kada sam se razvela, jako sam patila jer sam i dalje voljela svog bivšeg muža. Plakala sam kada smo se razvodili, ali nije bilo drugog izbora. Veći bol sam osjetila kada sam se razvela nego kada sam nekoliko godina kasnije završila u grčkom zatvoru – rekla je Olivera.
Sin Nikola bio je njen centar svijeta
Kada govori o sinu Nikoli, Olivera se vraća u period u kojem je, uprkos svemu što se događalo u njenom životu, majčinstvo bilo njena najvažnija uloga. Uz sina je provela prvih deset godina njegovog života i, kako ističe, bila mu je potpuno posvećena.
– Nikola je živio kao engleski princ, išao je u Diznilend, imao je sve, a najviše majku pored sebe. Prvi put sam uhapšena kada je on imao deset godina – ispričala je Olivera i dodala da je brigu o dječaku preuzela njena svekrva, žena koju opisuje kao otresitu i mudru.
Nikola je tako nastavio da odrasta uz nekoga ko je mogao da mu pruži oslonac, dok je njegova majka bila iza zatvorskih zidina.
– Otac je češće u zatvoru nego na slobodi – otkrila je Olivera.
Priznala je da joj susreti sa sinom u zatvoru nisu bili laki. Nije voljela da joj dolazi u posjete jer je teško podnosila nemoć koju je osjećala u tom životnom periodu.
Pitanje koje je sve promijenilo
Jedan trenutak iz 2018. godine posebno joj se urezao u sjećanje. Olivera je tada prvi put primijetila da se Nikola razočarava u nju. Nije joj bilo potrebno mnogo objašnjenja da shvati šta se događa, bilo joj je dovoljno da pogleda svoje dijete.
– Te 2018. godine sin počinje prvi put da se razočarava u mene, iako mi to nije rekao. Gledala sam ga slomljenog glasa, slomljenog pogleda… Kada sam umalo uhapšena na turskoj granici, pitao me je: „Majko, šta ćemo sada?“ – ispričala je Olivera u podkastu „Blic Žene“.
Nikola je, prema njenim riječima, tada vjerovao da je kriminal jedini način da se dođe do novca. Olivera, međutim, tim putem više nije željela da ide i okrenula je novi list u životu. Njegovo razočaranje pogodilo ju je na način na koji to nisu mogli ni zatvorski zidovi ni gubitak slobode.
„Kada bih rekla da zamjeram samoj sebi, slagala bih“
Uprkos svemu kroz šta je prošla, Olivera danas ne govori o sebi kao o osobi koja neprestano preispituje i kažnjava samu sebe zbog kriminalne prošlosti. Njena procjena sopstvenog života u velikoj mjeri zavisi od toga kakav je čovjek postao njen sin i kakav odnos danas imaju.
– Kada bih rekla da zamjeram samoj sebi, slagala bih. Zamjerala bih u jednom slučaju – da je moje dijete sada nesrećno, neuspješno, da nije izraslo u pravog čovjeka i da mi ono zamjera, što nije slučaj. Nikola je stručnjak za odnose sa javnošću, oženio se i ima tromjesečnog sina, a snahu volim kao da mi je kćerka – rekla je nekadašnja članica kriminalne grupe „Pink panteri“.
(ŽenaBlic)
Komentari (0)