Ono što je ovaj slučaj učinilo posebno uznemirujućim jeste činjenica da je Robertson bila bebisiterka porodice Barber i da je godinama razvijala opsesiju djevojčicom kojoj je zavidjela na ljepoti, talentu i popularnosti.

Rejčel je imala sve ono što je Kerolajn željela

Godine 1999. Rejčel Barber bila je talentovana petnaestogodišnja plesačica i budući model. Redovno je pohađala čuvenu plesnu školu Dance Factory u Melburnu i mnogi su vjerovali da je čeka uspješna karijera. Bila je lijepa, atletski građena, omiljena među vršnjacima i puna samopouzdanja.

S druge strane, devetnaestogodišnja Kerolajn Rid Robertson sebe je doživljavala potpuno drugačije. U svom dnevniku zapisala je da je Rejčel "zapanjujuće lijepa", sa "čistom blijedom kožom" i "hipnotišućim zelenim očima". Sebe je opisivala kao osobu sa "licem punim akni", "masnom smeđom kosom" i bez ikakve gracioznosti. Tokom godina koje je provela kao bebisiterka porodice Barber, njena ljubomora prerasla je u opasnu opsesiju.

Pozvala je na lažno psihološko istraživanje

Veče uoči ubistva, 28. februara 1999. godine, Robertson je pozvala Rejčel i ponudila joj da zaradi 100 dolara učestvujući u navodnom psihološkom istraživanju. Rekla joj je da nikome ne govori o tome jer bi, navodno, mogla da ugrozi rezultate studije.

Rejčel je povjerovala. Poslije časova u plesnoj školi 1. marta otišla je kod Robertsonove, ne rekavši porodici gdje ide. Dvije su zajedno tramvajem stigle do njenog stana, gdje su pojele parče pice. Zatim je Robertson objasnila da će eksperiment početi kratkom meditacijom i zamolila djevojčicu da zatvori oči i razmišlja o lijepim stvarima.

Dok je Rejčel opušteno sjedjela zatvorenih očiju, Robertson joj je telefonskim kablom obmotala vrat i zadavila je.

Tijelo je danima krila u ormaru

Poslije ubistva tijelo je sakrila u ormar, gdje je ostalo nekoliko dana. Kasnije ga je umotala u dva ćebeta, spakovala u vojnu torbu i taksijem prevezla do očevog imanja, tvrdeći vozaču da prenosi statuu.

Na porodičnom groblju za kućne ljubimce iskopala je raku i zakopala tijelo. Za to vrijeme policija je tragala za nestalom petnaestogodišnjakinjom. Pošto Rejčel nikome nije rekla gdje odlazi, istražitelji u početku nisu imali gotovo nijedan trag.

Policija je pronašla njen jezivi dnevnik

Dok je potraga trajala, Robertson se potpuno povukla u sebe. Već narednog dana na poslu je izgledala toliko loše da ju je koleginica odvezla kući. U narednim danima javljala se da je bolesna.

Istražitelji su u međuvremenu analizirali telefonske pozive porodice Barber i otkrili da je neposredno prije nestanka Rejčel razgovarala upravo sa Robertsonovom. Svjedoci su potvrdili i da su ih zajedno vidjeli u tramvaju.

Kada su 12. marta 1999. godine došli u njen stan, zatekli su Robertson bez svijesti nakon epileptičnog napada, za koji se vjerovalo da je izazvan ogromnim stresom. Tokom pretresa pronašli su njen dnevnik, koji je sadržao niz šokantnih zapisa.

U jednom je opisivala ubistvo i uklanjanje tijela, dok je u drugom detaljno navodila planove za prikrivanje zločina, uključujući čišćenje stana, iznajmljivanje kombija i obilazak mjesta gdje je tijelo zakopano.

Htjela je da postane Rejčel

Najjezivije otkriće uslijedilo je kada je policija pronašla zahtjev za izdavanje izvoda iz matične knjige rođenih na ime Rejčel Barber, kao i zahtjev za kredit od 10.000 dolara. Istražitelji su zaključili da je Robertson planirala da pobjegne i započne novi život koristeći identitet svoje žrtve. Već 13. marta priznala je ubistvo i odvela policiju do mjesta gdje je zakopala tijelo.

Osuđena na 20 godina zatvora

Kerolajn Rid Robertson osuđena je u oktobru 2000. godine na 20 godina zatvora zbog ubistva Rejčel Barber. Sudija Frenk Vinsent rekao je da je njeno "gotovo opsesivno interesovanje" za djevojčicu bilo duboko uznemirujuće i ocijenio da je zločin izvršen sa izuzetnom promišljenošću i zlobom.

Tužilaštvo je kao motiv navelo opsesivnu ljubomoru prema Rejčelinoj ljepoti, uspjehu i popularnosti. Prema navodima forenzičkih psihijatara, Robertson je godinama pokušavala da se "ponovo izmisli" po uzoru na Rejčel, vjerujući da će tako postati uspješna i voljena.

Nakon ubistva dijagnostikovan joj je poremećaj ličnosti, a sud je ocijenio da predstavlja ozbiljnu opasnost za svakoga ko bi mogao postati predmet njene opsesije. U zatvoru je provela 15 godina, nakon čega je 2015. godine uslovno puštena na slobodu.

Porodica žrtve tvrdila je da Robertson nikada nije pokazala iskreno kajanje. Naprotiv, tokom godina provedenih u zatvoru značajno je promijenila fizički izgled kako bi što više ličila na Rejčel. Kada ju je ponovo vidjela, Rejčelina majka rekla je da ju je najviše pogodila sličnost u očima njene kćerke i žene koja ju je ubila.