Sve je započelo tokom jednog naizgled mirnog poslijepodneva na obali Velike plaže, dok je hrabra žena iz Novog Pazara, Fetija Feta Jakupović, sa suprugom sjedila na ležaljci i čitala knjigu. Mirnu atmosferu prekinuo je iznenadni metež kada je primijetila da se narod uznemirio i da jedan čovjek uz pomoć mlađeg momka iz mora izvlači beživotno tijelo starije žene.

Nije bilo oklijevanja. Fetija nije mogla da ostane imuna na scenu koja se odvijala pred njenim očima.

„Ne ostajem imuna na takve situacije. Prilazim i čujem komentare prisutnih da je gotova, da je mrtva. Bila je zaista bijela u licu, a na ustima se vidjela bijela pjena. Očekivala sam da neko nešto preduzme, jer su sekunde bile presudne. Prva pomisao mi je bila moja majka. Vidim stariju ženu od oko 75 ili 80 godina. Počinjem da plačem, obrušavam se na pijesak pored nje i uz pomoć jednog čovjeka postavljam je u položaj za davljenika“, prisjeća se Fetija.

Situacija je bila kritična. Žena nije disala, a puls se nije osjećao ni na ruci ni na karotidnim arterijama. Fetija je bez oklijevanja započela masažu srca kako mozak ne bi pretrpio oštećenja usljed nedostatka kiseonika, smjenjujući pritiske. Međutim, morala je da se suoči i sa nerazumijevanjem okoline.

„Pritiskala sam je da izbaci vodu, pa sam opet pravila ritmičnu masažu srca. Čovjek preko puta mene joj pridržava glavu, ali neko pored mene govori: 'Gospođo, ostavite ženu na miru, vidiš da je mrtva'. Ja nastavljam dalje, suze mi kapaju i ne obazirem se na negodovanje. Opet se čuje glas iz gomile: 'Ne maltretiraj ženu, vidiš da je gotova'. U meni se javio bijes, bilo mi je žao što me napadaju dok svi ostali samo posmatraju. Bila sam očajna, ali sam odbrusila tom čovjeku: 'Bježi tamo! Znam šta radim!' Dodala sam i da sam to predavala djeci, kako bih ga ućutkala i nastavila“, priča ova žena.

1

Upornost i vjera ubrzo su donijeli preokret koji su svi prisutni čekali sa strepnjom.

„Davljenica je počela da izbacuje vodu na usta i nos, povratila je sadržaj i prodisala. Govorila sam joj da će sve biti u redu na engleskom, pretpostavljajući da je strankinja. Imala je lijepe, njegovane i lakirane nokte, neobičan slušni aparat, mali krstić oko vrata i lijep kupaći kostim, prava dama. Pipam puls i srećna vičem: 'Živa je, živa!' Karotide reaguju super, vraća joj se boja u licu. Par puta je trepnula. Tada sam osjetila svoj trijumf. Žena je živa i borba nije bila uzaludna. Ne znam koliko je sve trajalo, meni je djelovalo kao vječnost“, kaže Fetija.

Ekipe Hitne pomoći ubrzo su stigle i prevezle pacijentkinju u bolnicu u Baru, a hrabra profesorka ostala je na pijesku, savladana emocijama.

„Pala sam na isti taj pijesak na kojem je ležala i ponovo zaplakala, ali ovaj put od sreće što su odveli živu ženu, a ne leš kako su svi mislili. Svoje znanje sam primijenila u praksi i imala dovoljno hrabrosti da se među pedesetak prisutnih baš ja oprobam. Samo bih pomislila: 'Pa ovo je nečija majka. Došla je u našu zemlju i kako da im je vrate u kovčegu?' To mi je davalo snagu da nastavim. Sutradan sam svratila na recepciju hotela da pitam za nju i rekli su mi da je dobro, stabilno i da se vratila u hotel. Sama se toga i ne sjeća. Važno je da je živa i zdrava, a ja sam se samo Božjom voljom našla na pravom mjestu u pravo vrijeme. Zahvalna sam Bogu na svemu“, zaključuje ona.

Drama sa plaže ubrzo je prerasla u najljepše poglavlje o humanosti kada su se dvije žene konačno lično srele i upoznale. Uz prisustvo prevodioca, uslijedio je dirljiv i izuzetno emotivan razgovor.

Pokazalo se da je spašena turistkinja, inače majka dva sina, izuzetno pozitivna i vitalna žena od 77 godina, kao i dobar plivač. Ovaj incident podsjeća da je Velika plaža prelijepa, ali i puna iznenađenja, zbog čega uvijek treba biti oprezan jer se nesreće uglavnom dogode plivačima koji se opuste, dok su neplivači znatno oprezniji.

Spašena žena nije skrivala iskrenu zahvalnost, te je svojoj spasiteljki uputila poziv koji se ne odbija. Rekla joj je da bi voljela da je vidi u Francuskoj, da bude njen gost i da je upoznaju njeni sinovi. Kako Fetijina sestra odlično govori francuski jezik, otvorena je mogućnost da do ovog susreta u Francuskoj uskoro i dođe.

Trenutak njihovog upoznavanja ovekovečen je i dirljivom fotografijom. Na slici se vidi Francuskinja kako nježno grli i ljubi u obraz svoju spasiteljku u znak zahvalnosti, dok je Fetija drži za ruku sa suzama u očima i izrazom lica na kojem se spajaju olakšanje, teški emotivni naboj i neizmjerna sreća.

Fetija je i sama priznala koliko je to bilo potresno i za nju i za njenu novu prijateljicu, koja sutradan odlazi za Francusku, dodajući uz fotografiju toplu poruku: „Moja Francuskinja, živa i zdrava“.

Za samu Fetiju, ovaj događaj nosi duboku poruku koja prevazilazi granice samog čina spasavanja.

„Zašto ne bi svi živjeli u ljubavi, slozi, svako u svojoj sferi... Da putujemo, miješamo kulture, razmjenjujemo iskustva, učimo jedni od drugih... Živimo bez zlobe, zavisti, mržnje, jer život je mnogo lijep i zašto ga kontaminirati nekim trivijalnim i sitnim zlom. Ugušimo to u sebi i samo vedro i nasmijano da idemo kroz život. Pomažemo jedni drugima... I to je SREĆA. U tom duhu da odgajamo i svoju djecu... I svijet će biti mnogo ljepši“, poručuje skromna heroina iz Novog Pazara.

Tako se borba za jedan dah na ulcinjskom pijesku završila kao trijumf ljudskosti, dobrote i ljubavi, ostavljajući iza sebe dirljivu uspomenu i neraskidivo prijateljstvo koje će nastaviti da živi u Francuskoj, piše Telegraf.