Boris Ros došao je na Tombin rođendan iz Portoroža. Boris voli doći u Borac, borački je zet.

„Ovdje mi je jako lijepo. Sa Tombom odlično sarađujem, on je sjajan majstor, uvijek mi nešto napravi i popravi, pa sam i ja došao danas da mu čestitamo rođendan i da se malo opustimo“, rekao je Boris, inače vrhunski fotograf i fotoreporter.

Dovoljno je reći Tomba i svi u Aleksandrovcu, Krnetama, Maglajanima, Mrčevcima, Kosjerovu, Kobatovcima, Romanovcima, Vilusima, Mašićima, Laktašima, Petoševcima, Vakufu, Seferovcima i Novoj Topoli znaju o kome se radi.

Mnogima je našao pitku vodu, zajedno sa kumom Slavišom i rođakom Slavkom  u zemlju udario cijev, ispumpao vodu i predao posao. Po gruboj računici više od 300 pumpi Tomba je, prethodno tačno odredivši lokalitet udario u zemlju u Čelincu, Banja Luci, Laktašima i Gradišci.

Zato su mu povodom rođendana i pristizale čestitke sa svih strana, ponajviše od zahvalnih domaćica. Ali bilo je i čestitki iz Srbije, pa čak i iz Italije.

Rođendanske svjećice ugasio je sa unukom Lorenom.

„Nisam očekivao ovakvu atmosferu i ovoliki broj meni dragih ljudi na mom rođendanu. Ovo je pravo bogatstvo. Presrećan sam zajedno sa mojim gostima“, poručio je Tomba.

A nakon gašenja svjećica na torti uslijedilo je fotografisanje sa tetkama, unukom, kćerkom i zetom, prijateljima iz Kosjerova, rodbinom iz Slovenije, Gradiške, Maglajana, Laktaša, kumom iz Borca i prijateljima iz drugih krajeva.

A pokloni veličanstveni, prigodni za šezdeseti rođendan, zbog čega ga nisu ostavili ravnodušnim. Električna pila za drvo, termo čarape, izobilje pića, a posredstvom društvenih mreža stigla su i mnogobrojna crvena srca sa svih strana.

Tako je kad rođendan, i to šezdeseti slavi Tomba, Dule ili Rade, kako ga zovu, odnosno Radenko kako je upisano u matičarske knjige.