"Plavobradi" možda nije najpoznatija bajka na svijetu, ali je svakako jedna od najmračnijih. Govori o okrutnom i lukavom plemiću povezanom sa nestankom više žena, koji ubija svoje supruge i krije njihova tijela u tajnoj odaji. Godine 1697. Pero je objavio zbirku poznatu kao "Priče majke Guske", u kojoj su se našle bajke poput Uspavane ljepotice, Crvenkape, Mačka u čizmama, ali i ova znatno mračnija priča.

Plemić čije su žene nestajale

U Peroovoj priči, Plavobradi je bogat i moćan plemić prepoznatljiv po neobično plavoj bradi. Ženio se čak šest puta, ali su sve njegove supruge misteriozno nestale. Potom osvaja srce najmlađe kćerke jedne susjede i odvodi je u svoj raskošni zamak na selu.

Prije odlaska na put, Plavobradi supruzi predaje ključeve zamka i dopušta joj da otvori sva vrata osim jednih – onih koja vode u tajnu podzemnu prostoriju. Dok je muž odsutan, mlada žena sa sestrom Anom i prijateljima razgleda dvorac. Ipak, radoznalost je tjera da otključa zabranjena vrata.

U podzemnoj odaji zatiče prizor užasa – zidovi su poprskani krvlju, a na podu leže tijela šest ubijenih supruga. U panici zatvara vrata, ali na ključu ostaje krv. Po povratku kući, Plavobradi odmah primjećuje krvavi ključ i shvata da ga žena nije poslušala. Odlučuje da je ubije, ali njeni rođaci pristižu na vrijeme i presuđuju mu. Nakon njegove smrti, supruga nasljeđuje bogatstvo, dostojno sahranjuje ubijene žene i pokušava da nastavi život.

Stvarni "Plavobradi" i suđenje koje je šokiralo Francusku

Više od dva vijeka kasnije, Francusku je potreslo suđenje čovjeku optuženom za ubistva velikog broja žena, zbog čega su ga mediji proglasili "Plavobradi iz Gambea".

U Parizu je 1919. godine uhapšen Henri Dezire Landru pod sumnjom da je ubio najmanje deset žena i jednog mladića. Ovaj već osuđivani prevarant tokom Prvog svjetskog rata koristio je različite lažne identitete kako bi preko oglasa upoznavao usamljene žene, koje su zatim misteriozno nestajale. Ključni problem za istražitelje bio je taj što tijela žrtava nikada nisu pronađena.

Suđenje je počelo 21. novembra 1921. godine i izazvalo je ogromnu pažnju javnosti. Istražitelji su utvrdili da je najmanje sedam žena posljednji put viđeno u njegovoj vili u mjestu Gambe, pa su ga novine brzo povezale sa Peroovom bajkom, aludirajući na njegovu prepoznatljivu bradu.

Kuća smrti i peć koja je otkrila istinu

Landruova vila nalazila se u zabačenom kraju, baš poput zamka iz bajke. Između 1915. i 1919. godine upravo su tu nestajale njegove žrtve. Tokom suđenja kuća je postala prava turistička atrakcija, a i danas postoji kao privatna rezidencija. Istražitelji su kasnije pretražili i kuću u mjestu Vernuje, gdje se vjeruje da su ubijeni njegova prva poznata žrtva, Žen Kuše i njen sin Andre. Policija je smatrala da ih je Landru likvidirao kako bi prikrio veliku investicionu prevaru u koju je žena bila upućena.

Jedna od najvećih misterija bila je šta je Landru radio sa tijelima. Odgovor je pronađen u peći iz njegove vile. Tužilaštvo je tvrdilo da je upravo u njoj spaljivao posmrtne ostatke ubijenih žena, a peć je tokom suđenja predstavljena kao ključni dokaz.

Posebno važnu ulogu imalo je svjedočenje njegove vjerenice Fernande Segre, jedine žene koja je preživjela. Pred sudom je izjavila da je Landru dva puta pokušao da je otruje, a porota je njen iskaz ocijenila kao potpuno vjerodostojan.

Presudni dokaz bili su i brojni dokumenti pronađeni kod Landrua. Među njima su bili računi za prodaju predmeta koji su pripadali njegovim žrtvama, kao i bilješke sa imenima nestalih žena, uključujući Selestin Bison. Istražitelji su zaključili da je motiv svih ubistava bio isključivo novac.

Prvo fotografisano pogubljenje giljotinom

Porota je 30. novembra 1921. proglasila Henrija Landrua krivim za svih 11 ubistava. Iako tijela većine žrtava nikada nisu nađena, sud ga je osudio na osnovu brojnih posrednih dokaza, svjedočenja i dokumentacije.

Neposredno prije svitanja, 25. februara 1922. godine, kazna je izvršena giljotinom u Versaju. Njegovo pogubljenje ostalo je upamćeno kao prvo odsecanje glave giljotinom koje je fotografisano, čime je zvanično završena priča o jednom od najzloglasnijih francuskih serijskih ubica. Landruovo tijelo je najprije sahranjeno na najvećem groblju u Versaju, ali su njegovi posmrtni ostaci kasnije premješteni u neobilježen grob.