Nišlija koji je vedrio i oblačio u Banjaluci: Nije trpio lokalne moćnike, a od kasabe napravio grad

Banjaluka je tada bila sjedište novoformirane Vrbaske banovine, ali je istovremeno bila prilično zapuštena i nerazvijena sredina. Upravo zbog toga, prvi ban Vrbaske banovine krenuo je u veliki posao kako bi od provincijskog grada napravio ozbiljan administrativni, kulturni i privredni centar. A uz velike projekte, kako to obično biva, pojavili su se i oni kojima se takva promjena nije dopadala.

Anegdota o banu i lokalnom političkom moćniku

Jedna od zanimljivijih priča koja se godinama prepričava uz ime bana Tise Milosavljevića govori upravo o njegovom obračunu sa lokalnim političkim moćnicima.

Prema lokalnom predanju, dok je Milosavljević pokretao velike građevinske projekte, među kojima su bili Banski dvor i palata Banske uprave, dio tadašnjih lokalnih moćnika pokušao je da ga zaustavi. Njihova ideja navodno je bila da preko veza u Beogradu i pojedinih novina naprave aferu oko trošenja državnog novca.

Računica je, navodno, bila jednostavna. Ako se ban uplaši političkog pritiska i novinskih tekstova, možda će odustati od velikih projekata ili prepustiti unosne poslove ljudima koji su već dugo imali uticaj u gradu.

Međutim, ban Milosavljević očigledno nije bio čovjek koji je probleme rješavao dugim dopisivanjem.

Umjesto demantija, pravo u kafanu

Priča kaže da je jednog dana, bez pratnje i obezbjeđenja, ušao u kafanu u kojoj su se okupljali njegovi politički protivnici.

Prišao je čovjeku kojeg su smatrali glavnim kolovođom čitave priče, pripalio cigaretu i mirno mu se obratio.

„Ja nosim glavu u torbi za ovaj narod i ovaj grad, a ti nosiš tuđe laži u džepu. Još jednom mi pošalješ novinare iz Beograda, pa ćeš gradilište gledati samo preko plota iz zatvorske ćelije“.

Da li su riječi baš tako izgovorene teško je danas provjeriti. Ali anegdota je opstala upravo zato što dobro opisuje sliku koju su Banjalučani dugo vezivali za Tisu Milosavljevića i to kao čovjeka čelične volje, kratkog fitilja za opstrukcije i još kraćeg za one koji su pokušavali da mu stanu na put.

Nije čekao da Banjaluka „sama procvjeta“

Ono što je sigurno jeste da je Milosavljević u Banjaluku došao sa vrlo konkretnom idejom šta želi da uradi.

Na Mitrovdan, 8. novembra 1929. godine, preuzeo je dužnost prvog bana Vrbaske banovine. Zatekao je sredinu sa lošim ulicama, nedovoljno razvijenom infrastrukturom, manjkom stambenih i javnih objekata i velikim brojem problema koji su čekali rješenje. 

Za samo nekoliko godina počela je velika transformacija grada.

Pod njegovom upravom izgrađeni su Banska palata, današnja zgrada Gradske uprave, i Banski dvor, a grad je dobio škole, bolnice, Sokolski dom, Higijenski zavod, uređeni Gradski park i prve asfaltirane ulice. Pokrenute su i institucije poput Narodnog pozorišta Vrbaske banovine i Muzeja Vrbaske banovine.

Tisa je zbog toga mnogo puta putovao u Beograd i tražio dodatna sredstva za projekte u Banovini. Prema zapisima o njegovom radu, često je insistirao da svaki novac koji može biti obezbijeđen bude uložen u razvoj ovog kraja.

Čovjek kojem je bilo važnije da se gradi nego da se sviđaju jedni drugima

Upravo se tu i krije razlog zbog kojeg su oko Tise s vremenom nastale brojne priče i legende.

Bio je vojnik po obrazovanju i general po činu, a u političku i državnu upravu ušao je sa potpuno drugačijim stilom od onoga na koji su bili navikli lokalni politički krugovi.

Za njega je, barem prema slici koju su ostavila svjedočenja i sjećanja na njegov rad, važnije bilo da se posao završi nego da se oko njega svi saglase.

Ko je bio Tisa Milosavljević?

Svetislav Tisa Milosavljević rođen je 7. septembra 1882. godine u Nišu. Iza sebe je imao vojnu karijeru, a 1929. godine postao je prvi ban Vrbaske banovine. U Banjaluku je stigao 8. novembra te godine. Na čelu Banovine ostao je do aprila 1934. godine, kada je otišao u Beograd na mjesto ministra saobraćaja. 

Njegov značaj za Banjaluku teško je precijeniti.

U samo četiri i po godine postavio je temelje modernog izgleda grada. Banski dvor i Banska palata postali su njegovi najprepoznatljiviji simboli, ali njegovo nasljeđe nije samo u velikim zgradama. Od škola i puteva, preko kulturnih ustanova do uređenja gradskih prostora, njegov mandat ostavio je trag koji je vidljiv i gotovo vijek kasnije. 

Kada je 22. aprila 1934. napuštao Banjaluku, nije želio veliki zvanični ispraćaj. Ipak, hiljade građana izašle su da ga isprate od Banskog dvora do željezničke stanice.

Danas, u znak sjećanja, spomenik banu Svetislavu Tisi Milosavljeviću nalazi se u strogom centru Banje Luke, u ulici Bana Milosavljevića, unutar parka preko puta Banskog dvora i Palate Republike. Otkriven je 25. septembra 2004. godine u znak sjećanja na prvog i najpoznatijeg bana Vrbaske banovine koji je preporodio grad

Banjaluka mu je 2005. godine posthumno dodijelila Ključ Grada sa Poveljom „Počasni građanin grada Banje Luke“, što je još jedno priznanje mjestu koje Tisa Milosavljević zauzima u istoriji grada.