Iz siromašnog sela nedaleko od Šapca stigla je do najsvijetlijih pozornica Pariza i Berlina, postavši jedna od najtiražnijih pjevačica Starog kontinenta i prva prava estradna zvezda Balkana, pišu Lepote Srbije.
Nekadašnja kraljica Skadarlije otišla je tiho, skoro neprimijetno, potpuno drugačije od načina na koji je živjela u danima svoje najveće slave.
"Kraljica Skadarlije" jedna od prvih velikih balkanskih zvijezda
Danas se ime Sofke Nikolić ne čuje često, ali je između dva svjetska rata na našim prostorima bilo skoro nemoguće pronaći čovjeka koji nije znao ko je ona. Pjevačica koju su prozvali "kraljicom Skadarlije" bila je jedna od prvih velikih zvijezda Balkana i na prostoru Jugoslavije, a nastupala je pred ogromnom publikom širom Evrope i prodavala ploče u tiražima koji su je doveli uz sam vrh tadašnje muzičke scene.
A njen životni put bio je nevjerovatan.
Oskudica Sofku usmjerila ka pjevanju
Sofka Nikolić je rođena 1907. godine u selu Tabanović, nedaleko od Šapca, u porodici koja se bavila muzikom, a oskudica ju je veoma rano usmjerila ka pjevanju. Kao djevojčica je Sofka nastupala na vašarima, a već u tinejdžerskim godinama počela je da zarađuje.
Prvi ozbiljniji nastup imala je 1923. godine u jednoj zvorničkoj kafani, u kojoj je upoznala muzičara Paju Nikolića, šefa velikog orkestra, za kojeg se ubrzo udala. Potom su se preselili u Mostar, gdje Sofka počinje da gradi ime koje će uskoro prerasti granice tadašnje Jugoslavije.
U mostarskoj kafani "Lira" okupljala je publiku koja je dolazila prvenstveno zbog nje, a među onima koji su je slušali bio je i pjesnik Aleksa Šantić, čiju je čuvenu pjesmu "Emina" Sofka izvodila na svoj način.
Poslije nekoliko godina u Mostaru, ova mala porodica se preselila u Sarajevo, gdje je Sofkina popularnost nastavila da raste. Navodno u kafanama nije bilo dovoljno mjesta za sve koji su htjeli da vide i čuju Sofku Nikolić, pa su mnogi ostajali na ulici.
Kako je kafanska pjevačica postala evropska zvezda
Sofka se, međutim, nije zadovoljila samo nastupima uživo i vrlo brzo je počela da snima ploče. Sa svega 19 godina otišla je u Berlin, gdje je zabilježila svoje prve velike hitove, među kojima su bile "Kolika je Jahorina planina" i "Kad bi znala, dilber Stano", a dvije godine kasnije snimala je i u Parizu.
Njene ploče su se prodavale širom Evrope, a Sofka je stekla reputaciju jedne od najtiražnijih pjevačica Starog kontinenta. Prema podacima Grada Bijeljine, u tom trenutku je bila drugi muzičar po broju prodatih ploča, odmah iza slavnog italijanskog tenora Enrika Karuza. Tokom svoje duge karijere snimila je više od 100 ploča sa preko 200 pjesama, a njeno ime je bilo poznato od Berlina i Pariza do Praga i Budimpešte.
Kad bi gostovala u Parizu, njene fotografije su navodno prekrivale "Grad svjetlosti", a interesovanje za Sofkine nastupe bilo je toliko da su je upoređivali s najvećim sportskim zvijezdama tog vremena. Štaviše, u "Mulen ružu" publika je navodno tražila bis satima, dok su se oko Sofke okupljali i slavni muškarci tog doba.
Bila je kraljica Skadarlije i prijateljica umjetnika
Najveću slavu je Sofka Nikolić, ipak, doživjela u Beogradu. Bila je zvijezda i jedna od najvažnijih ličnosti prestoničkog boemskog života, a u njenim nastupima uživali su najpoznatiji pisci, glumci, umetnici... Za njenim stolom sjedili su Branislav Nušić, Tin Ujević, Gustav Krklec, Miloje Živanović, Čiča Ilija Stanojević, Dobrica Milutinović i mnoga brojna druga poznata imena.
Štaviše, Radio Beograd je prenosio Sofkine nastupe, što je za ono vrijeme predstavljalo ogroman dokaz popularnosti.
Bila je, međutim, mnogo više od pjevačice. Savremenici su Sofku opisivali kao razboritu i inteligentnu ženu, sposobnu da ravnopravno razgovara s umjetnicima i intelektualcima koji su dolazili da je slušaju, a najviše je uživala u satima provedenim sa slavnim Branislavom Nušićem.
"Nušića se sjećam po duhovitosti. Čim bih sjela za njegov sto, ispričao bi nešto što je bilo dovoljno da se smijemo cijelo veče. Dovodio me je u situaciju da sam se mučila kako da se uzdržim od smijeha kad ga pogledam za vrijeme pjesme. Nikad nije ponovio stari štos. Bio je nepresušni izvor šala i dosjetki", prisjetila se Sofka u jednom intervjuu.
Među onima s kojima ju je spojila muzika bila je i pjevačica i glumica Žozefina Bejker.
"Sjećam se kada sam je prvi put vidjela i čula u Zagrebu", rekla je Bejkerova jednom prilikom. "Nisam razumjela nijednu riječ, ali sam shvatila emociju, čula sam svaki otkucaj njenog srca."
Sofka Nikolić izgradila nevjerovatnu karijeru
Prije Drugog svjetskog rata Sofka je već bila ogromna zvijezda, a snimala je u najvećim evropskim muzičkim centrima, putovala, nastupala i punila dvorane i kafane. Među njenim pjesmama po kojima je ostala upamćena su "Cojle, Manojle", "Kolika je Jahorina planina", "Kad bi znala, dilber Stano", "Zone, mori Zone" i "Čuješ seko".
Teško je danas zamisliti kakva je Sofkina popularnost zapravo bila i kako je uspjela da ode tako daleko pjevajući na srpskom jeziku, i to u vrijeme kad nije bilo televizije i bilo kakvog marketinga. Sofkin glas je, pokazalo se, dopirao do publike putem gramofonskih ploča, novina, radija i priča ljudi koji su je slušali uživo dovoljno da joj donese ogroman uspjeh.
Tragedija ugasila glas Sofke Nikolić
Sofka je imala samo jedno dijete, kćerku Mariolu, čija je smrt slomila pjevačicu, a onda se Sofka Nikolić više nikad nije vratila na staro.
Mariola je preminula od tuberkuloze, a Sofka je ostala potpuno slomljena, odustala od pjevanja i povukla se u sebe.
Prodala je vilu na Topčideru i preselila se u Bijeljinu. Na groblju Pučile podigla je kapelu za svoju kćerku, a o tragediji koja ju je zadesila skoro nikad nije željela da govori.
Uprkos povratku za mikrofon, stara Sofka se nije stvarno vratila
Godinama kasnije, okolnosti su je ponovo navele da zapjeva u beogradskim kafanama. Međutim, to više nije bila ona ista Sofka koju je nekada obožavala Evropa.
Godine 1968. o njoj je snimljen film, pa je javnost nakratko ponovo dobila priliku da zaviri u život žene koja je nekada bila jedna od najvećih zvijezda Jugoslavije. Ali Sofka je čak i tad ostala škrta na riječima kad bi se poveo razgovor o njenoj najvećoj tragediji.
Mnogo vremena je Sofka Nikolić provela povučeno od javnosti, a potom preminula u staračkom domu 1982. godine u Banji Koviljači. Sahranjena je u Bijeljini, uz supruga i kćerku.
Danas njeno ime čuvaju ulica i mural u Bijeljini, kao i sjećanje na ženu koja je iz siromaštva stigla do evropskih pozornica i postala jedna od prvih velikih muzičkih zvezda sa ovih prostora.
Komentari (0)