Krsta Žarković, predsjednik Udruženja Srba protjeranih iz Zapadne Slavonije, ističe da je ovo istorijski trenutak za vraćanje dostojanstva.

„Nakon 30 godina uspjeli smo usaglasiti stavove sa ministarstvom i podržati inicijativu za priznavanje statusa. Pripadnici oružanih snaga RSK imaju obavezu da podnesu zahtjev u odjeljenjima za boračka pitanja u mjestu prebivališta, uz obaveznu dokumentaciju i uvjerenje iz CIPS-a o prebivalištu u Srpskoj u trajanju od pet godina i više“, objašnjava Žarković.

On naglašava kako očekuje ukupan broj od oko 250 onih koji do sada nisu imali riješen status borca RS, a koji ispunjavaju uslove po pitanju prebivališta i državljanstva.

Rigorozna provjera 

Formular koji borci moraju popuniti detaljan je i zahtijeva precizne podatke kako bi se izbjegle manipulacije. Pored osnovnih ličnih podataka, borci moraju navesti jedinicu kojoj su pripadali, ime neposrednog komandanta, te priložiti kontakte najmanje dva saborca koji mogu potvrditi njihovo učešće u ratu.

Milovan Gagić, predsjednik Predsjedništva BORS-a, pojašnjava da se tačan broj boraca koji podnose zahtjeve još uvijek ne zna, upravo zato što se proces odvija u različitim opštinama širom Republike Srpske.

„Procedura će vjerovatno ići sporije, pošto za mnoge vojna evidencija nije kompletna ili ne postoji, a neke su i uništene. Biće tu dosta posla, a broj boraca će se ispostaviti kao puno veći nego što su predstavnici boraca prvobitno procjenjivali, jer se ovdje prijavljuju i mnogi koji već imaju status borca u Republici Srpskoj, kako bi im se priznao period proveden u RSK i povećala kategorizacija“, ističe Gagić.

On dodaje da će zahtjevi prolaziti kroz provjere u ministarstvu, a Boračka organizacija će davati mišljenja.

„Sve se mora rješavati u skladu sa propisima. Pripadnici oružanih snaga Vojske Republike Srpske Krajine moraju imati iste uslove dokazivanja kao i borci Vojske Republike Srpske“, naglašava Gagić.

1

Isplata zavisi od brzine dokazivanja

Što se tiče početka isplate naknada, Gagić pojašnjava da to direktno zavisi od individualne brzine prolaska kroz proceduru.

„Čim se stekne status, moći će se krenuti sa isplatama. Neko ko ima sve validne papire lakše će dokazati učešće i steći status, dok će za druge to trajati duže“, zaključuje Gagić.

"Kao da smo uljezi"

Dok proces predaje dokumentacije teče, borci koji aktivno učestvuju u njemu svjedoče o osjećaju razočarenja.

Jedan od njih za Aloonline je kazao:

„Eto neka smo i to dočekali nakon 30 godina, iako je smiješno i spominjati šta smo čekali svih ovih godina. Kada smo im trebali u ratu, nisu nam trebali nikakvi papiri i dokazi, a evo sada, nakon toliko godina, im se moramo dokazivati.“

Još jedan pripadnik oružanih snaga RSK koji živi u Njemačkoj dodaje:

„Milostinja nakon 30 godina me ne zanima. Žalosno. Na tu državu se ne smije i ne može osloniti, ali mi smo svakako navikli da bez naših deset prstiju nikoga nemamo.“

Žarković zaključuje da je ovakav pristup, iako spor, neophodan kako bi se izbjegle manipulacije.

„Bolje da ne dobije niko status borca, nego onaj ko ga ne zaslužuje“, poručuje Žarković.

Izazovi za borce van granica RS

Poseban izazov predstavljaju borci koji su se nakon rata raselili širom svijeta i danas žive u drugim državama poput Australije, Njemačke ili Australije.

Žarković pojašnjava da se njihov status rješava u državama u kojima se trenutno nalaze, gdje imaju prebivalište i čiji su državljani.

Mnogi od njih sa skepsom gledaju na ovaj proces, smatrajući da su nakon tri decenije čekanja i života u tuđini, šanse da ostvare bilo kakva prava na ovaj način praktično zanemarljive.