Radnja nas vraća u Misisipi 1932. godine. Majkl B. Džordan igra dvije uloge – braću blizance Smouka i Staka, veterane Prvog svjetskog rata koji se nakon godina provedenih daleko od kuće vraćaju na američki Jug.

Njihova želja naizgled je jednostavna. Žele da otvore mjesto u kojem će ljudi moći da se okupljaju, sviraju, plešu i makar nakratko zaborave stvarnost života obilježenog rasnom segregacijom.

Ali Kugler vrlo brzo pokazuje da ovo nije samo priča o dvojici braće.

Vampiri nisu najveće zlo u filmu

U „Grešnicima“ vampiri predstavljaju neposrednu prijetnju, ali nisu jedina opasnost.

Film je smješten u vrijeme rasne segregacije na američkom Jugu, pa se njegovi junaci suočavaju sa svijetom u kojem sloboda postoji samo do određene granice.

Upravo tu vampirska priča dobija dodatno značenje.

Vampiri nude zajedništvo i vječni život, ali cijena tog zajedništva jeste gubitak individualnosti. Pristati na njihov svijet znači odreći se dijela sebe.

Zbog toga se borba protiv vampira može posmatrati i kao borba za pravo da čovjek sačuva vlastiti identitet.

Muzika kao najvažniji lik

Posebno mjesto u filmu pripada bluzu.

Mladi Semi nije samo talentovani gitarista. Njegova muzika predstavljena je gotovo kao natprirodna sila sposobna da poveže prošlost, sadašnjost i budućnost.

Jedna od najupečatljivijih scena počinje kao običan muzički nastup, a zatim briše granice vremena. Pred publikom se smjenjuju muzičari i stilovi iz različitih epoha, čime Kugler pokazuje kako muzika jedne generacije nastavlja da živi u drugoj.

Bluz ovdje nije samo zvučna kulisa.

On je pamćenje.

On je priča ljudi koji možda nisu imali političku ili ekonomsku moć, ali su kroz muziku ostavljali trag koji niko nije mogao da izbriše.

Majkl B. Džordan protiv samog sebe

Veliki dio filma počiva na Majklu B. Džordanu, koji igra oba brata.

Iako fizički gotovo identični, Smouk i Stak nisu isti ljudi.

Kroz njihovu različitost film istražuje dva načina suočavanja sa svijetom koji prema njima nije bio milostiv. Jedan je oprezniji i zatvoreniji, drugi impulsivniji i spremniji na rizik.

Džordan uspijeva da ih razdvoji toliko da poslije izvjesnog vremena gledalac gotovo zaboravlja da oba lika igra isti glumac.

Zašto su „Grešnici“ postali fenomen?

Najveća snaga filma vjerovatno leži u tome što ga je teško smjestiti u samo jednu kategoriju.

To je istovremeno horor, istorijska drama, gangsterski film, muzička priča i spektakl o vampirima.

Ali ispod svega toga nalazi se priča o ljudima koji pokušavaju da stvore prostor u kojem mogu slobodno da žive.

Kugler zato koristi poznata pravila vampirskog filma kako bi govorio o mnogo stvarnijim strahovima.

Njegovi junaci pokušavaju da izgrade nešto svoje, ali opasnost dolazi spolja i želi da uđe upravo u prostor koji su stvorili.

Zato pitanje ko smije da pređe prag nije samo klasično pravilo vampirske mitologije. Ono postaje metafora za pitanje ko ima pravo da uđe u nečiji prostor, kulturu i identitet.

Film koji ostaje u glavi i nakon odjavne špice

„Grešnici“ nisu savršen film. Priča povremeno pokušava da obuhvati previše tema, a završnica može djelovati razvučeno.

Međutim, upravo ta ambicija predstavlja jedan od razloga zbog kojih film izaziva toliko razgovora.

Umjesto još jednog sigurnog holivudskog proizvoda, Kugler je napravio film koji kombinuje komercijalni spektakl sa autorskom pričom.

Vampiri privlače publiku, ali muzika, istorija, porodica i pitanje slobode daju filmu težinu.

Zbog toga „Grešnici“ nisu samo priča o tome ko će preživjeti noć.

Mnogo važnije pitanje jeste – šta smo spremni da izgubimo kako bismo pripadali nečemu većem od sebe?