Još veće iznenađenje uslijedilo je kada je testiran i njen treći, tek rođeni potomak. Rezultat je ponovo bio isti.

Lidija je, međutim, znala da je bila trudna, da je rodila djecu i da ih je od prvog dana odgajala. Ipak, zbog rezultata testiranja našla se pod sumnjom da je prevarila sistem socijalne pomoći, a postojala je čak mogućnost da joj djeca budu oduzeta.

Kako je sve počelo?

Lidija se tada nalazila u procesu razvoda od partnera Džejmija Taunsenda. Bila je trudna sa njihovim trećim djetetom i prijavila se za državnu finansijsku pomoć.

Kao dio procedure, obavljeno je DNK testiranje roditelja i djece. Rezultati su pokazali da je Taunsend gotovo sigurno biološki otac, ali da Lidija prema analiziranom uzorku nije mogla biti majka.

Lidija je više puta testirana, ali rezultati su ostajali isti.

Situacija je postala posebno dramatična kada je rodila treće dijete. U porođajnoj sali bio je i sudski službenik, koji je prisustvovao porođaju i uzeo uzorke za novu DNK analizu. I taj test je pokazao da novorođenče genetski ne odgovara Lidiji.

Slučaj druge žene donio je rješenje

Preokret je došao kada je njen advokat naišao na sličan slučaj Amerikanke Karen Kigan.

Kigan je trebala transplantaciju bubrega i željela je provjeriti može li joj jedan od sinova biti donor. Međutim, testovi su pokazali neočekivane rezultate – kod dvojice sinova nije pronađeno očekivano genetsko podudaranje s njom.

Stručnjaci su tada otkrili da Kigan ima himerizam, veoma rijetku pojavu kod koje jedna osoba u organizmu ima dvije genetski različite populacije ćelija.

Jedno od mogućih objašnjenja je da su se u najranijoj fazi razvoja dva embriona spojila u jedan organizam. Tako različita tkiva iste osobe mogu nositi različite genetske karakteristike.

Lidija je imala dva genetska identiteta

Dodatnim analizama utvrđeno je da i Lidija ima himerizam.

To je objasnilo ono što je godinama izgledalo kao medicinska nemogućnost: DNK iz njenog tijela koji je korišten za testiranje nije odgovarao genetskom materijalu koji su naslijedila njena djeca.

Drugim riječima, test nije bio dokaz da Lidija nije njihova majka. Pokazao je samo da analizirani uzorak njenog DNK nije bio genetski identičan onom dijelu njenog organizma iz kojeg su potekle jajne ćelije koje su dovele do začeća.

Nakon što je slučaj razjašnjen, postupak protiv Lidije je odbačen, a ona je dobila potvrdu onoga što je cijelo vrijeme tvrdila – da je majka svoje djece.

Ovaj slučaj postao je jedan od najpoznatijih primjera koliko DNK analiza, iako izuzetno pouzdana, može biti pogrešno protumačena ako se ne uzme u obzir rijetka pojava poput himerizma, piše Blic.