Od malih nogu učio ga je da poštuje starije i da se prema svakome ophodi sa jednakim uvažavanjem, bez obzira na društveni status. Upravo su takvo vaspitanje, dobri maniri i čvrsti životni principi od Aleksandra stvorili perspektivnog mladog čovjeka i dostojnog nasljednika porodičnog posla. Saša je majku izgubio kada je imao svega pet godina. Iznenadna i teška bolest odnijela je njen život nakon velikih muka. U sjećanju mu je zauvijek ostala kao nježna i krhka žena toplog osmijeha, koja je uvijek imala razumijevanja za njegove nestašluke i dječje šale.
Mihailov put do uspjeha
Mihail nije naslijedio bogatstvo niti privilegije. Sve što je imao stekao je sopstvenim radom. Tokom sovjetskog perioda godinama je radio u fabrici za preradu drveta, a kada je nastupila perestrojka i preduzeće zapalo u ozbiljne probleme, odlučio je da ga spase od propasti. Iznajmio je radionicu i nastavio proizvodnju uprkos brojnim rizicima i teškoćama koje su obilježile to vrijeme. Upravo tada postavio je temelje sopstvenog biznisa. Njegova odluka pokazala se kao pun pogodak. Preduzeće je iz godine u godinu raslo, a zarada je nadmašila sva njegova očekivanja. Zahvaljujući nepokolebljivom karakteru i čvrstim principima uspio je da sačuva firmu od raznih kriminalnih grupa i ljudi koji su pokušavali da iznude novac ili preuzmu dio njegovog posla. Iako su mu često pravili ozbiljne probleme, niko nije uspio da ga slomi. Mihail je mogao satima da priča o sukobima koje je imao sa bahatim lokalnim moćnicima i korumpiranim vlastima. Ipak, kada bi pogledao ono što je stvorio, znao je da nijednu svoju odluku ne bi promijenio.
Sin postaje očev oslonac
Kako je Aleksandar odrastao, postao je očev najbliži saradnik i desna ruka u vođenju porodične kompanije. Po završetku škole, Mihail ga je poslao na studije u inostranstvo kako bi stekao znanje o savremenim tehnologijama, organizaciji proizvodnje i modernim metodama poslovanja koje su tada bile daleko razvijenije nego u njihovoj zemlji. Poslije nekoliko godina Aleksandar se vratio kući i odmah se uključio u rad kompanije. Bio je vrijedan, inteligentan i ambiciozan mladić koji nikada nije bježao od obaveza. Voleo je da bude okružen sposobnim i marljivim ljudima, lako je sklapao prijateljstva i uvijek je bio spreman za razgovor. Ipak, postojala je jedna oblast života u kojoj mu nikako nije polazilo za rukom – ljubav.
Očeva najveća želja
Milionera je sve više brinulo što mu je sin i dalje bio neoženjen. Djevojke koje je upoznavao djelovale su mu površno i nezainteresovano za porodični život. Više su ih privlačili skupi pokloni, luksuzna putovanja i lagodan život nego ideja da jednog dana budu oslonac svom suprugu i zajedno grade porodicu. Kako su godine prolazile, Mihailovo zdravlje počelo je naglo da slabi. Posljedice napornog života, neprospavanih noći i neprekidnog stresa konačno su stigle na naplatu. "Sine moj, osjećam da me snaga polako napušta" – rekao je jednog dana Aleksandru. – "Volio bih da što prije pronađeš ženu. Još više bih volio da dočekam unuke. Tek tada bih mogao mirno da odem, znajući da nećeš ostati sam." "Oče, nemoj tako da govoriš. Pred tobom su još mnoge godine. Pa još sam mlad, kome bi me ostavio?"
"Onda prestani da razmišljaš samo o poslu i počni da razmišljaš o životu. Idi sa prijateljima na neki dobrotvorni koncert, izložbu ili prijem. Možda baš tamo upoznaš djevojku sa kojom ćeš poželjeti da provedeš život" – gunđao je Mihail. Aleksandar se na te očinske savjete samo osmijehivao. Nije bio sam zato što nije imao vremena za ljubav. Imao je nekoliko veza, ali čim bi pomenuo brak i ozbiljne planove za budućnost, djevojke bi se udaljavale. Zato je duboko u sebi vjerovao da ga negdje ipak čeka žena sa kojom će jednog dana osnovati porodicu.
Sudbinski susret na pješačkom prelazu
Jednog sumračnog popodneva, vraćajući se s posla, Aleksandar je zamalo izazvao nesreću. Zamišljen zbog poslovnih obaveza, nije na vrijeme primijetio djevojku koja je prelazila pješački prelaz. U posljednjem trenutku zakočio je automobil, a branik se zaustavio tik ispred nje. Prestravljen, odmah je istrčao iz vozila. "Izvinite! Jeste li dobro? Nisam vas povrijedio?" – zabrinuto je upitao. Djevojka je stajala potpuno mirno, dok su joj oči, skrivene iza tamnih naočara, gledale negdje u prazno. Tek tada Aleksandar je shvatio da ona ne vidi. "Oprostite... Nisam znao da ste slijepi. Kakva sam budala... Nisam to smio da kažem." "Nemojte da se izvinjavate" – odgovorila je tihim glasom, namještajući naočare na nos. – "Ljudi uglavnom tako reaguju."
Tek tada je primijetio bijeli štap koji je držala u ruci. Iako slijepa, bila je nevjerovatno lijepa. Gusta svijetlosmeđa kosa padala joj je preko ramena, lice joj je bilo nježno i pravilnih crta, pune usne privlačile su pažnju, a vitku figuru naglašavao je elegantan kaput. Bila je jedna od onih žena za kojima se muškarci okreću. "Da li vam je potrebna ljekarska pomoć? Ako želite, odmah ću vas odvesti u bolnicu" – ponudio je uznemireno. Djevojka se samo blago osmjehnula. "Ne, hvala. Dobro sam. Ali ako vam nije problem... možete li da me odvezete kući? U ovo doba dana često dolazi do nezgoda." "Naravno." Aleksandar joj je otvorio vrata automobila, pažljivo je poveo do sjedišta i pomogao joj da uđe.
Ljubav na prvi pogled
Tokom vožnje Aleksandar se osjećao pomalo neprijatno. Povremeno je krišom pogledao svoju saputnicu, a zatim u sebi prekorio sebe zbog onoga što se dogodilo na pješačkom prelazu. Međutim, djevojka nije pokazivala ni trunku nelagode. Naprotiv, prva je započela razgovor, želeći da razbije neprijatnu tišinu. Predstavila se kao Ela i ispričala da obožava pse. Rekla je da već neko vrijeme razmišlja o tome da nabavi psa vodiča koji bi joj olakšao svakodnevni život.
"Kakva slučajnost!" – gotovo je uzviknuo Aleksandar. – "I ja obožavam pse. Nekako su mi oduvijek bili draži od tvrdoglavih mačaka. Na psa uvijek možeš da se osloniš, da se igraš s njim, a kada ti je teško, on će prvi doći da te utješi." Razgovor je tekao sasvim prirodno. Aleksandar je imao osjećaj kao da Elu poznaje godinama, a ne tek nekoliko minuta. Nije želio da se rastane od nje, pa ju je na rastanku zamolio da se ponovo vide. Ela je bez oklijevanja pristala i dala mu svoj broj telefona. Njeno sljepilo mu uopšte nije predstavljalo prepreku. Naprotiv, potpuno ga je osvojila svojom vedrinom, inteligencijom i smislom za humor. Tokom razgovora diskretno je flertovala s njim, a kada joj je ponudio da je isprati do ulaza, uhvatila ga je pod ruku. U jednom trenutku njena šaka je slučajno skliznula niz njegovu butinu. Aleksandar je istog časa pocrvenio i zbunjeno se odmakao nekoliko koraka. Srce mu je ubrzano kucalo. Prvi put u životu imao je osjećaj da proživljava onu čuvenu ljubav na prvi pogled, o kojoj je ranije slušao samo u filmovima i romanima. Nekada bi se takvim pričama smijao, ali sada je shvatio da su možda ipak istinite.
Sve više zajedničkih tema
Već na prvom pravom sastanku postalo je jasno koliko su slični. Dijelili su ista životna razmišljanja, voljeli sličnu muziku, iste pisce i ista jela. Ela je knjige "čitala" slušajući audio-knjige, a sa oduševljenjem je pričala o romanima koje je preslušala. Aleksandar ju je tog dana odveo u jedan od najljepših restorana u gradu. Iako nije mogla da vidi raskošan enterijer, uživala je u svakom zalogaju hrane, pažljivo je opisivala mirise koji su ispunjavali prostor i iskreno hvalila kuvara. Što su više razgovarali, Aleksandar je bio sigurniji da je pronašao ženu svog života.
Upoznala je Mihaila
Toliko je bio očaran Elom da je već poslije nekoliko sastanaka riješio da je upozna sa ocem. Mihail, međutim, nije bio oduševljen kada je čuo da je djevojka slijepa. "Sine, jesi li siguran da to nije samo želja da joj pomogneš? Jesi li siguran da su to prava osjećanja?" "Siguran sam, oče. Moraš samo da je upoznaš. Dovoljno je da provedeš pet minuta s njom i razumjećeš zašto sam se zaljubio." I zaista, Aleksandar nije pogriješio. Ela je vrlo brzo osvojila i Mihaila. Bila je ljubazna, duhovita i iskrena u razgovoru. Govorila je da sanja veliku porodicu, miran dom i djecu. Do kraja večeri Mihail više nije imao nikakve sumnje. Bio je uvjeren da će upravo ona biti idealna supruga njegovom sinu. U mislima je već planirao vjenčanje i maštao o danu kada će dočekati prve unuke, jer je osjećao da mu zdravlje svakim danom postaje sve slabije.
Život pod istim krovom
Poslije vjenčanja mladenci su ostali da žive u Mihailovoj prostranoj kući. Takav dogovor nikome nije smetao. Svako jutro doručkovali su zajedno, a svako veče okupljali se za istim stolom na večeri. Ela je polako upoznavala svaki kutak kuće. Dodirom je istraživala prostorije, obožavala je šetnje kroz veliko dvorište i vrt, a sa domaćicom i poslugom veoma brzo je uspostavila prijateljski odnos. Svojom neposrednošću osvojila je gotovo sve koji su živjeli i radili u kući.
Prve sumnje
Poslije izvjesnog vremena Aleksandar je počeo da primjećuje neobične stvari. Za nekoga ko ne vidi, Ela se kretala nevjerovatno sigurno. U kući je živjela tek mjesec dana, a već se snalazila bolje od mnogih koji su tu boravili godinama. Nikada nije udarila u sto, fotelju ili vrata, kao da je tačno znala gdje se svaki predmet nalazi. Još više ga je zbunjivalo to što je sve češće po kući hodala bez bijelog štapa. Jednog dana odlučio je da provjeri njenu reakciju. "Nevjerovatno se dobro snalaziš po kući" – rekao je usputnim tonom. – "Kao da vidiš svaki korak." Ela se samo nasmijala. "To je intuicija, dragi. Kada čovjek godinama ne vidi, ostala čula postanu mnogo razvijenija. Vjerovatno bi mi i pozavidio." Izgovorivši to, nježno ga je poljubila u vrat. Aleksandar je na trenutak zaboravio svoje sumnje. Ali samo nakratko.
Tajna sefa
Nekoliko dana kasnije otvorio je sef u kojem je držao važna poslovna dokumenta, ugovore i veću količinu gotovine. Odmah je primijetio da fascikle nisu složene onako kako ih je ostavio. U početku je pomislio da umišlja. Sljedeći put pažljivo je pregledao sadržaj sefa i čak fotografisao raspored dokumenata prije nego što ga je zaključao. Kada ga je ponovo otvorio, više nije bilo nikakve dileme. Neko je preturao po njegovim papirima.
Pored toga, počeo je da primjećuje da nestaju manje svote novca. Nisu bili veliki iznosi, ali dovoljno da shvati da se nešto ozbiljno dešava. Kako bi bio potpuno siguran, Aleksandar je postavio mali skriveni marker između fascikli prije nego što je zaključao sef. Kada se uveče vratio kući, marker je ležao na podu. To je značilo samo jedno – neko je otvorio sef u njegovom odsustvu. Kombinaciju je znao samo on. Ipak, nekoliko puta je otvarao sef pred Elom. Tada mu je kroz glavu prošla jeziva pomisao. Možda njegova slijepa supruga uopšte nije slijepa. Možda ga sve vrijeme vara. Odlučio je da postavi zamku i uhvati je na djelu.
Zamka koja je otkrila istinu
Nekoliko dana kasnije, poslije doručka, Aleksandar se spremao za posao. Prije izlaska prišao je Eli, nježno je pomilovao po obrazu i zagrlio je. "Za nekoliko dana očekuje me veoma važan sastanak sa kompanijom sa kojom pregovaramo već mjesecima. Sva dokumenta sam zaključao u sef, ali ipak imam neki čudan osjećaj, kao da sam nešto zaboravio." Ela ga je nježno pomazila po ruci i osmjehnula se. "Dragi, previše radiš. Moraš da naučiš da se opustiš. Već kasniš, požuri. Sve će biti u redu. Sigurna sam da će taj posao biti uspješno završen." "Nadam se. Vidimo se večeras." Poljubio ju je i izašao iz kuće. Ela je kroz prozor sačekala da njegov automobil prođe kroz veliku kovanu kapiju i nestane niz ulicu. Čim je bila sigurna da je otišao, požurila je prema radnoj sobi.
Bez ikakvog oklijevanja prišla je sefu i ukucala šifru. Vrata su se otvorila iz prvog pokušaja. Počela je užurbano da pretura po fasciklama istih boja, tražeći dokumenta koja su je zanimala. U tom trenutku vrata sobe naglo su se otvorila. Aleksandar je stajao na pragu. Ela je problijedjela. Fascikla joj je ispala iz ruku. "Dakle... sada sam te konačno uhvatio" – rekao je mirnim, ali ledenim glasom. "Saša... molim te... saslušaj me. Sve mogu da objasnim..." Krenula je prema njemu pokušavajući da ga uhvati za ruku. Ali sada više nije bilo nikakve sumnje. Kretala se potpuno sigurno. Nije pipala zidove niti tražila oslonac. Njeno sljepilo bilo je obična gluma. "Dosta!" – presjekao ju je Aleksandar. Grubo je istrgao svoju ruku iz njenog stiska i okrenuo se ka vratima. Ispred sobe već su čekali pripadnici obezbjeđenja. "Odvedite je."
Šokantno otkriće
Ela je privedena u policiju, gdje je vrlo brzo utvrđen njen pravi identitet. Ispostavilo se da je godinama bila poznata poslovna prevarantkinja. Nekada je radila kao noćna pratilja, a kasnije je postala profesionalna zavodnica koja je radila za konkurentske kompanije. Njen zadatak bio je jednostavan – da zavede Aleksandra, stekne njegovo potpuno povjerenje i iz kuće iznese povjerljiva poslovna dokumenta koja bi koristila Mihailovim konkurentima. Sve je bilo pažljivo isplanirano. Prije nego što bi prišla svojoj meti, Ela je mjesecima prikupljala informacije.
Saznavala je kakve žene muškarac voli, kakvu muziku sluša, šta jede, koje knjige čita i kakvu suprugu zamišlja. Zatim bi postala upravo takva žena. Nije čudo što je Aleksandar povjerovao da je upoznao svoju srodnu dušu. U stvarnosti, zaljubio se u pažljivo osmišljenu ulogu.
Kraj jedne prevare
Aleksandar je odmah podnio zahtjev za razvod. Nije želio da više ikada vidi ženu koja ga je mjesecima obmanjivala.
Protiv Ele je podignuto nekoliko optužnica zbog prevare, industrijske špijunaže i krađe povjerljivih poslovnih podataka. Dok je čekala suđenje, Aleksandar je ocu priznao koliko ga je sve pogodilo. "Oprosti mi. Bio sam naivan. Više nikada neću tako lako vjerovati ljudima." Mihail mu nije zamjerio. Znao je da je njegov sin samo želio da pronađe ljubav.
Novi početak
Iako je bio duboko razočaran, Aleksandar nije dozvolio da ga jedno loše iskustvo zauvijek promijeni.
Uzeo je nekoliko nedjelja odmora i otputovao na putovanje po Evropi kako bi se udaljio od svega što se dogodilo. Dvije nedjelje kasnije Mihail je dobio izvještaj od svojih ljudi. Uz nekoliko fotografija nalazio se i kratak opis žene sa kojom je njegov sin provodio vrijeme. Bila je Austrijanka, glumica i scenaristkinja, a u slobodno vrijeme volontirala je u humanitarnim organizacijama.
Za razliku od prethodnog puta, Aleksandar nije želio ništa da prepusti slučaju. Prije nego što joj se potpuno prepusti, provjerio je sve što je mogao da sazna o njoj. Kada je bio siguran da je iskrena i da nema šta da krije, prvi put poslije dugo vremena ponovo je sebi dozvolio da povjeruje kako prava ljubav ipak postoji. Mihail je, gledajući fotografije nasmijanog sina, shvatio da je možda upravo ovog puta sudbina odlučila da mu podari srećan kraj kakav je oduvijek priželjkivao.
(Stil)
Komentari (0)