Njegov povratak u civilizaciju privukao je ogromnu pažnju javnosti, ali nastavak njegove životne priče niko nije mogao predvidjeti.

Sergej Vojnički proveo je skoro 20 godina potpuno sam među drvećem i divljim stazama. Mještani su ga prozvali moldavskim Moglijem, iako njegov život nije imao mnogo veze sa bajkom po kojoj je dobio nadimak.

Djetinjstvo Sergeja Vojnickog bilo je izuzetno teško. U porodici je bilo sedmoro djece, ali roditelji su pretjerano pili i ubrzo su preminuli. Djeca su ostala bez nadzora, a niko nije želio da preuzme odgovornost za njihovu sudbinu. Komšije su pokušavale da pomognu i obraćale se različitim institucijama kako bi djeca bila smještena u domove, ali svuda su dobijali isti odgovor – nema mjesta, morate da čekate.

Vrijeme je prolazilo, a četvoro od sedmoro djece nije preživjelo. Dvoje je ipak uspjelo da bude smješteno u državne ustanove, dok je sedmogodišnji Sergej ostao potpuno sam. Ubrzo se urušila i njihova trošna kuća, pa je dječak morao da spava na ulici. Kada je shvatio da pomoć ljudi ne može da očekuje, sa 10 godina odlučio je da ode duboko u šumu.

Život u divljini

Prvi period u šumi prolazio je relativno mirno, ali samo tokom toplijih mjeseci. Tinejdžer je sakupljao gljive i bobice, učio da loži vatru i na njoj priprema jednostavnu hranu. Kada bi stigla zima, uslovi su postajali zaista surovi. Sergej je tada napravio improvizovano sklonište, obložio ga pronađenom ceradom i unosio staru ćebad kako bi se zaštitio od mraza.

Povremeno je napuštao svoje sklonište i odlazio među ljude, uglavnom da zamoli za hranu ili da zaradi kopajući grobove na groblju. Ipak, najveći dio vremena provodio je u šumi. Kako je kasnije pričao, šuma mu je pružala ono što mu je nedostajalo u gradu – potpunu tišinu, mir i odsustvo svakodnevne gužve.

Zanimljivo je da su neki stanovnici grada, pa čak i njegov rođeni ujak, znali da Sergej postoji, ali mu niko nije pružio pomoć.

Prvi korak ka normalnom životu

Njegova priča dobila je neočekivani nastavak nakon 18 godina. Sergeja su zimi pronašli bez svijesti na groblju. Prolaznici su pozvali Hitnu pomoć, a on je prevezen u bolnicu. Ljekari su utvrdili teške promrzline, zbog kojih su Sergeju amputirali nekoliko prstiju na nozi.

Kada su ljekari pokušali da utvrde njegov identitet, ispostavilo se da muškarac nema nijedan dokument. Za državu je bio praktično "nevidljiv čovjek". Tada su u pomoć priskočili ljudi koji nisu željeli da ga prepuste sudbini. Bivša komšinica Jelena Brinza preuzela je brigu o njemu i pomogla mu da izvadi ličnu kartu i druga dokumenta.

Žena ga je bukvalno okupala i sredila, a zatim mu pomogla da nauči osnovne stvari iz svakodnevnog života koje su nama potpuno uobičajene.

Novi život u civilizaciji

Nakon što je 2016. godine na nacionalnoj televiziji prikazana priča o moldavskom Mogliju, slučaj je izazvao veliku pažnju javnosti. Gradonačelnik mu je lično uručio ključeve od stana. Sergeju je ponuđen i posao u gradskoj službi, kako bi mogao samostalno da zarađuje za život.

U početku je Sergej bio potpuno zatečen osnovnim stvarima koje savremeni život podrazumijeva. Teško se navikavao na toplu vodu iz slavine i šporet na gas, koji su mu izgledali kao pravo čudo. Postepeno je učio da čita i piše i da vodi razgovore sa ljudima, iako mu je snalaženje u društvu teško padalo.

Potraga za mladoženjom

Međutim, najneobičniji dio priče počeo je kada je Sergejeva sudbina postala poznata široj javnosti. Televizijsku redakciju koja je snimila prilog bukvalno su zatrpali pozivi. Žene iz cijele zemlje zvale su sa željom da se udaju za bivšeg pustinjaka. Svaka od njih tvrdila je da ju je dirnula njegova teška sudbina i da želi da mu pomogne da više ne bude sam.

Jelena Brinza kasnije je pričala da je morala da ga štiti od previše upornih obožavateljki. Jedna žena zahtijevala je da je odmah prijavi na adresu novog stana. Druga je bila trudna i tražila muškarca koji bi preuzeo odgovornost za dijete. Treća nije imala gdje da živi i u Sergeju je vidjela izlaz iz svoje situacije. A jednom je stigao i poziv od pet sestara koje su svih pet željele da se udaju za njega.

Od života u šumi do zatvora

Ipak, u decembru 2020. godine ispostavilo se da se srećna priča o moldavskom Mogliju završila potpuno drugačije. Tada je već dvije godine služio zatvorsku kaznu u zatvoru u Sorokama zbog razbojništva.

Sergej je osuđen na osam godina zatvora nakon što je prolazniku, prijeteći nožem, oteo bicikl.

Prema riječima njegove bivše komšinice Jelene Brinze, koja je nastavila da brine o njemu, Sergej je stan koji mu je poklonio gradonačelnik izdao podstanarima. Novac od kirije slao je za pakete i plaćanje novčanih kazni.

Šta se danas dešava sa Sergejem Vojnickim nije poznato.