U takvim savjetima gotovo uvijek postoji još nešto što bi trebalo da popravi, još neka osobina koju bi trebalo da razvije i još jedna potreba koju bi bilo bolje da prećuti. A onda se, poslije godina prilagođavanja, pojavi pitanje: koliko je u tom odnosu ostalo mjesta za nju?

Kada govorimo o tome šta dvoje ljudi povezuje godinama, lako upadnemo u priču o ženi koja treba da zna kako da zadrži muškarca. Međutim, razmišljanja ruskog psihologa Mihaila Labkovskog o ljubavi usmjeravaju pažnju na drugačije pitanje – da li u vezi možemo da ostanemo svoji i da li nam zajednički život donosi radost.

Zaljubljujemo se u ličnost

U svojoj knjizi „Hoću i biću“ Labkovski piše:

"Zaljubljujemo se u ličnost, volimo individualnost, poštujemo samopouzdanje i nezavisnost.

Ovu misao iznosi u kontekstu odnosa u kojima čovjek, iz straha da će izgubiti partnera, počinje da potiskuje sebe. Njegova poruka odnosi se na značaj očuvanja sopstvene ličnosti, a ne na obećanje da određeno ponašanje može garantovati da će neko zauvijek ostati uz nas.

U svakodnevnom životu to pitanje postaje veoma konkretno: možete li da kažete da vam nešto ne odgovara, da imate drugačije mišljenje ili da želite vrijeme za sebe, bez osjećaja da time ugrožavate vezu?

Sopstvena interesovanja, prijateljstva i planovi ne moraju da nestanu kada nekoga zavolimo. Bliskost ostavlja prostor da zajednički život gradimo kao dvije osobe, sa potrebama koje mogu biti različite, ali podjednako važne."

Partneri treba da budu jedno drugom izvor radosti

U autorskom tekstu o samostalnosti žena, Labkovski odgovara na pitanje zašto je ženi koja je ostvarena, nezavisna i sposobna da rješava svoje probleme potreban muškarac.

"Odgovaram: zbog radosti. U porodici su obje osobe jedna drugoj tu zbog radosti ", piše psiholog.

U nastavku upozorava na odnos u kojem partnera posmatramo prvenstveno kroz funkcije koje treba da obavlja. U središtu njegovog razmišljanja jeste uzajamnost, umjesto očekivanja da jedna osoba stalno daje, dok druga samo prima.

Ta razlika vidi se u običnim danima, u tome da li postoji interesovanje za ono što druga osoba govori, spremnost da joj se pomogne i želja da se zajedno provede vrijeme. Radost ne znači da problema nema, već da pored obaveza i teškoća ostaje nešto zbog čega nam je lijepo što život dijelimo.

Ne morate da prećutite ono što vas boli

Među pravilima koja psiholog Labkovski objavljuje nalazi se i kratka poruka: „Odmah recite šta vam se ne dopada.“

Kada je primijenimo na partnerski odnos, ona otvara važno pitanje: da li mir čuvamo razgovorom ili ćutanjem? Nije isto kada se dvoje ljudi razumiju i kada jedno od njih stalno odustaje od svojih potreba kako ne bi došlo do rasprave.

Zato pitanje šta muškarca drži uz ženu godinama ne bi trebalo da postane još jedan zadatak koji ona mora sama da ispuni. Za zajednički život potrebna je želja oboje da u njemu učestvuju, da čuju jedno drugo i da vode računa o odnosu, piše Ona.rs.

Žena može da voli, da bude nježna i posvećena, a da istovremeno ima svoje granice. I kada razmišlja o budućnosti veze, podjednako važno pitanje kao „Da li on želi da ostane?“ jeste: „Kako je meni pored njega?“