Njih dvoje su se upoznali preko Fejsbuka, a poruka koju je Bojan, inače istoričar po struci, poslao Iris, mjesecima je stajala nepročitana u zaboravljenom sandučetu.

U tom periodu oboje su prolazili kroz teške životne faze – Bojan se oporavljao od razvoda i borio sa depresijom i anksioznošću, dok je Iris, nakon svog razvoda u Teksasu, živjela pod konstantnim stresom i strahom za bezbjednost, zbog čega je nosila oružje. Shvativši da joj je dosta takvog života, prodala je imovinu, počela da živi u kombiju putujući Amerikom i u tom periodu konačno odgovorila na Bojanovu poruku.

Ono što je počelo kao višemjesečno dopisivanje preraslo je u duboku bliskost, pa je Iris odlučila da doputuje u Srbiju na tri mjeseca. Međutim, već nakon prvih dana provedenih u sremskom selu Bingula, shvatila je da je pronašla mir i sigurnost za kojima je tragala.

Umjesto povratka u Ameriku, donijela je odluku da ostane zauvijek. Prilikom susreta na aerodromu, Bojan je osjetio kako su njegova anksioznost i nemir nestali, opisujući Iris kao svoj spas i lijek. Ubrzo su kupili kuću na selu, a Iris je odmah prihvatila i Bojanov trinaestogodišnji sin iz prvog braka, koji je spontano počeo da je zove majkom. Dvije godine kasnije, u Bingulu se doselila i Irisina majka Darlin, vaspitačica u penziji, koja je takođe bila razočarana životom u Americi.

Prije sklapanja braka, Iris i njena majka su učinile još jedan veliki korak – krstile su se u lokalnoj pravoslavnoj crkvi u Binguli, gdje je Iris dobila ime Milica, a njena majka Dragica. Milica ističe da joj je upravo čin krštenja, zbog duboke i stare tradicije, donio istinski osjećaj pripadnosti i doma, mnogo više od same činjenice da ove godine dobija stalni boravak i državljanstvo Srbije. Danas porodica živi mirnim seoskim životom, bave se onlajn poslovima, ali brinu o domaćinstvu i životinjama.

Milica intenzivno uči srpski jezik i ističe da je fascinirana mentalitetom i solidarnošću ljudi na selu koji nesebično pomažu jedni drugima. Iako su se suočili sa izazovom jer još uvijek nisu uspjeli da dobiju zajedničko dijete, Bojan i Milica ne odustaju od širenja porodice i u budućnosti aktivno razmišljaju o tome da postanu hranitelji i svoj topli dom podijele sa djecom kojoj je to najpotrebnije.