Geolog Kristofer Kotsakis sa Aristotelovog univerziteta u Solunu u Grčkoj objavio je 9. septembra studiju u časopisu „Journal of Geophysical Research: Solid Earth“, u kojoj je analizirao podatke globalne mreže stanica Globalnog navigacionog satelitskog sistema, prikupljene od 1997. do 2015. godine.

Istraživanje pokazuje da su se između 1997. i 2000. godine Zemljini polovi izdizali brzinom od oko 0,5 milimetara godišnje, dok se do 2015. godine ta stopa udvostručila i dostigla jedan milimetar godišnje.

„Rezultati ukazuju na ubrzanje podizanja polarnih područja, praćeno uporedivim povećanjem stope spuštanja ekvatorijalnog područja. To znači da cjelokupan oblik čvrste Zemlje postaje neznatno manje spljošten“, navodi autor studije.

Dva povezana efekta

Glavni uzrok ove deformacije jeste ubrzani gubitak ledene mase na Grenlandu i Antarktiku, čime se uklanja ogroman teret sa Zemljine kore i omogućava joj da se postepeno podigne.

Istovremeno, otopljena voda preraspodjeljuje se širom svjetskih okeana i dodaje težinu u nižim geografskim širinama, potiskujući morsko dno nadole.

Iako čvrsti, stjenoviti dio planete postaje manje spljošten, preraspodjela vodene mase dovodi do toga da gravitaciono polje, odnosno „geoid“, postaje sve spljoštenije.

„Iako se takvo ponašanje može činiti nelogičnim u poređenju sa istovremenim smanjenjem spljoštenosti čvrste Zemlje, ta dva efekta su fizički kompatibilna“, zaključuje Kotsakis.

Ova otkrića potvrđuju da ni samo kretanje površine ni sama preraspodjela mase ne pružaju potpunu sliku promjena. Tek kombinovanjem različitih vrsta mjerenja moguće je razumijeti složenu međuigru sila koje neprestano preoblikuju našu planetu, pišu B92.