Teodot Ankirski je bio krčmar koji je pružao utočište prognanim hrišćanima u Ankiri, glavnom gradu Galatije, za vrijeme cara Dioklecijana. Bio je oženjen, a njegova krčma služila je kao tajno sklonište. On je tajno slao pomoć hrišćanima koji su izbjegli u planine, te je prikupljao i sahranjivao tijela poginulih.

U to vrijeme, na sud je izvedeno i mučeno za Hrista sedam djevojaka, koje su potom utopljene u jezeru. Tih sedam mučenica bile su Tekusa, Aleksandra, Klavdija, Faina, Efrasija, Matrona i Julija. Teodot je pod okriljem noći izvadio njihova tijela iz jezera i dostojanstveno ih sahranio. Međutim, neko ga je izdao sudiji, nakon čega je stavljen na teške muke koje je junački izdržao. Iako mu je mučitelj cijelo tijelo pretvorio u rane i zube mu kamenjem razdrobio, Teodot nije poklekao, pa je naređeno da se posiječe mačem.

Kada je izveden na gubilište, okupljeni hrišćani su plakali za njim, a sveti Teodot im je poručio da ne plaču, nego da proslave Gospoda Isusa Hrista koji mu je pomogao da završi podvig i pobijedi dušmana. Posječen je 303. godine, a jedan sveštenik je časno sahranio njegovo tijelo na uzvišici izvan grada, gdje je kasnije podignut hram u njegovo ime, piše Kurir.