Srpska pravoslavna crkva danas obilježava dan posvećen Svetom proroku Avakumu, Svetom Joanikiju Devičkom i Svetom caru Urošu.

Sveti Stefan Uroš Peti Nemanjić bio je posljednji car Srbije i posljednji vladar iz loze Nemanjića, budući da nije imao direktnih potomaka. Sin cara Dušana Silnog, jednog od najvećih srpskih vladara, vladao je od 1355. do 1371. godine.

U narodu je ostao upamćen kao Uroš Nejaki, jer se za vrijeme njegove vladavine raspalo veliko Srpsko carstvo. Nije uspio da državu zaštiti ni od spoljašnjih neprijatelja ni od unutrašnjih nemira. Najveći protivnik bio mu je Simeon Nemanjić, polubrat cara Dušana, koji je čak proglasio nezavisnost u dijelu carstva kojim je upravljao, uprkos podršci koju je Urošu pružio državni sabor i vrh Srpske pravoslavne crkve 1357. godine.

Još za života Uroš je dobio savladara, Vukašina Mrnjavčevića, a pošto nije imao potomke, prijesto je trebalo da naslijedi Vukašinov sin Marko. Uroš Nejaki umro je pod nerazjašnjenim okolnostima 2. ili 4. decembra 1371. godine. SPC je prihvatila predanje prema kojem ga je u lovu ubio Vukašin Mrnjavčević, želeći da preuzme vlast. Za sveca i mučenika proglašen je tek dva vijeka kasnije.

Njegove mošti su tokom vijekova više puta premještane, a od Drugog svjetskog rata počivaju u Sabornoj crkvi u Beogradu, gdje su sklonjene kako bi bile sačuvane od uništenja.

Sveti Joanikije Devički rođen je u prvoj polovini 14. vijeka u Metohiji. Rano je napustio dom i povukao se u isposnički život, prvo kod manastira Crna rijeka, a potom u Drenici, na mjestu zvanom Devič. Živio je u šupljoj bukvi, gdje je stekao veliki ugled među narodom zbog mudrosti i isceliteljskih moći.

Kada je despot Đurađ Branković doveo svoju bolesnu kćerku kod Joanikija, ona je, prema predanju, ozdravila, nakon čega je u znak zahvalnosti podignut manastir Devič. Joanikije je u tom manastiru preminuo 1430. godine, a njegove mošti i danas se tamo nalaze.

Manastir Devič kroz istoriju je više puta skrnavljen i razaran, posebno tokom Drugog svjetskog rata i nakon 1999. godine, ali je obnavljan i opstajao kao jedno od značajnih svetilišta na Kosovu i Metohiji.

Sveti prorok Avakum poznat je po proročanstvima o stradanju Jerusalima i dolasku Hristovog vremena. Prema predanju, anđeo Gospodnji ga je čudesno prenio u Vavilon da odnese hranu proroku Danilu, koji je bio bačen u jamu lavovsku jer se nije poklonio idolima. Nakon toga Avakum je vraćen nazad u Judeju.

Upokojio se u dubokoj starosti, a njegove mošti su otkrivene u vrijeme cara Teodosija Velikog.