Manastir Sokolovo smješten je u srcu Zmijanja, podno planina Manjače i Muleža, a nalazi se u mjestu Gornje Sokolovo, na sat i po vremena vožnje od Banjaluke. Prema popisu stanovništva iz 1991. u Gornjem Sokolovu je živio 161 stanovnik, da bi ovo mjesto skoro potpuno opustjelo nakon proteklog Otadžbinsko-odbrambenog rata.

Međutim, pronalazak znamenite ikone Bogorodice Sokolačke iz 18. vijeka, unutar crkve Uspenja Presvete Bogorodice u Sokolovu tokom njene obnove između 2007. i 2008. godine, i njena restauracija i povratak u Sokolovo učinili su to da se na svete liturgije i vjerske praznike u Sokolovo danas sliva rijeka naroda.

Nastojateljica Manastira Sokolovo, monahinja Evangelija priča o zanimljivoj istoriju ovog manastira i Gornjeg Sokolova. Ona kaže da je, po predanju to mjesto dobilo ime po sokolovima koji su se gnijezdili u pećinama okolnih planina.

"Izleglo se puno sokolića, a i dan danas ih ima, oni su me dočekali. Samo njih sam sretala prvih nekoliko mjeseci. Ni ptica se nije čula, samo sokolovi i orlovi. Ali, osjećala se tu takva radost, takva blagodat", priča monahinja Evangelija.

Pronalazak i povratak ikone Bogorodice Sokolačke predstavlja novi početak za ovo mjesto...

"Svaki dan čuješ - dolazi kraj, da su ovo zadnja vremena. A, lijepo je Gospod rekao - kraj ne znaju ni anđeli na nebesima. Tako sam i ja došla ponovo tamo gdje sam rođena. Rođena sam ovdje na Ravnom Brdu, peti razred sam završila u Donjem Sokolovu, pa srednju školu u Vojvodini. I završim u Crnoj Gori, da bi se vratila tamo gdje sam započela, u moj rodni kraj, u ovu svetinju. Zašto - to je samo Bogu znano i Majka Božija zna zašto me je dovela ovdje. Kad pomislimo da je kraj, pojavi se opet neki početak."

Sestra Evangelija priča da je manastir u Sokolovu sagrađen još prije Kosovskog boja, da bi osvećenje bilo poslije te bitke. Narednih vijekova svetinja je rušena i obnavljana nekoliko puta, uz pomoć Boga i uz pomoć ljudi.
"Orao je ptica koja ima oštar pogled i vidi daleko, mnogo više nego čovjek. Ali, kada je čovjek sa Hristom, vidi daleko, čak i prije Hrista. Tako da nam je on to svjetlo, ta iskra, zvijezda vodilja. Ta radost, za koju vrijedi da živimo, da se uhvatimo. I nema straha - tamo gdje je Hristos, tu nema straha...

Imamo svake nedjelje liturgiju, čak i velikim praznicima. Gdje ima sveta služba, gdje ima liturgije tu ima života i biće života. Dok je nas, prizivaće se ime Božije. I bude naroda, bude te radosti da podijelimo. Kaže Gospod - gdje je dvoje, troje u ime moje, ja sam tu. Ta trpeza ljubavi nije zato što je neko gladan i žedan, nego ta trpeza ljubavi nas umnožava i svako dobro nas umnožava."


Ikona Bogorodice Sokolačke - izuzetno ostvarenje

U hramu u Sokolovu čuva se velika svetinja - ikona Bogorodice Sokolačke iz 18. vijeka, koja je nakon pronalaska i restauracije 5. maja 2021. godine u Muzeju RS u Banjaluci svečano predata predstavnicima SPC. Tom prilikom je navedeno da se radi o djelu odličnog grčkog ikonopisca, najvjerovatnije porijeklom sa Jonskih ostrva. Po svojim estetskim dometima je izuzetno ostvarenje, sjajnog, sigurnog crteža, veoma bogatog kolorita i sa bogato ukrašenim oreolima i reljefnim otiscima u zlatu. Pozlata je prava, što je čini zaista dragocjenim proizvodom tog vremena. Radi se o triptihu - na centralnom polju je prikazano krunisanje Bogorodice, a na bočnim krilima su pojedinačni likovi svetitelja - Svetog Nikole, Svetog Pantelejmona, Svetog Jovana Preteče i Svetog Georgija.


O ikoni Bogorodice Sokolačke monahinja Evangelija kaže da je zaista posebna:
"Stvarno, kad zagledaš tu Majku Božiju, baš je interesantna, jako interesantna. Daje ti takvu toplinu, takav mir. Rijetko negdje možeš da osjetiš taj susret, koji nas dočekuje, sa tim blagim osmijehom. I kako više gledaš taj lik i taj osmijeh, taj osmijeh se širi. I tačno osjetiš dobrodošlicu, bukvalno da te dočekuje i da te ispraća."

Prvu liturgiju u novoosnovanom manastiru Sokolovo, posvećenom Uspenju presvete Bogorodice predvodio je Njegovo preosveštenstvo episkop bihaćko-petrovački gospodin Sergije 5. juna 2023. godine, kada je rekao da "mi danas liturgijski počinjemo novi život i početak, sa željom i molitvom da se obnovi ovo selo i ovi krajevi".

"Čudim se, što više živim u ovoj ljepoti, što je Bog stvorio ovu tvorevinu... Ovaj zvuk ptica koji se pojavio nekoliko dana poslije mog dolaska ovdje. Poslije zvona koje se 1890. godine ovdje ugradilo. To je mene dočekalo, a taj zvuk zvona to je zov u crkvu, da se Bogu molimo. Da slavimo Gospoda i da živimo sa Hristom. I moja poruka je - da živimo u miru i slozi, i tu će onda biti svakog dobra. Od nemogućeg Bogu je sve moguće", kaže monahinja Evangelija.

Gornje Sokolovo je mjesto sa bogatom istorijom, a u okolini manastira naleze se i ostaci rimskih naseobina. Ne tako davno cijeli ovaj kraj je vrvio od života, a o tome svjedoče i fotografije američke naučnice Blanš Pejn (1897-1972) koja je početkom tridesetih godina prošlog vijeka, istražujući narodne nošnje u našim krajevima, posjetila i Sokolovo. Ona je tada uslikala nekoliko zaista vrijednih fotografija, napravljenih tokom seoskog vašara i slave. Ove fotografije danas se nalaze u arhivi sajta Univerziteta u Vašingtonu.