To je dan kada se pravoslavni narod molitvom, svijećom i prisustvom na groblju sjeća svojih pokojnika i izražava ljubav prema onima koji više nisu među živima.

Na ovaj dan se, po tradiciji, izlazi na groblja, pale se svijeće na grobovima najbližih, donosi vino i žito, a ako neko ne može da ode na grob pokojnika, u crkvi se služi pomen i pominju imena upokojenih.

Miholjske zadušnice uvijek padaju u prvu subotu prije Miholjdana, i uvijek su subotom, jer je po vjerovanju Hristos dan prije Vaskrsenja proveo u grobu. Subota je tako postala dan sjećanja na preminule i molitve za njihov vječni mir.

Šta se radi na Miholjske zadušnice

U hramovima se tog dana služi Sveta liturgija i parastos (molitva za upokojene duše). Vjernici donose koljivo (žito), svijeće i vino, kao simbole vječnog života i nade u vaskrsenje.

Svijeća označava svetlost Hristovu, žito vječni život, a vino krv Spasitelja kojom su svi vjernici povezani.

Na grobovima se obično okadi i izgovori molitva, a u narodu postoji običaj da se ostavi dio hrane i sveća „za duše“, što simbolično predstavlja brigu i ljubav prema preminulima.

Kako se ponašati na groblju

Na zadušnice se ne dolazi radi gozbe, već radi molitve i poštovanja.

Ne preporučuje se glasna priča, smijeh ili alkohol, a pogotovo ne pretjerano izlaganje hrane. Sve što se ponese na grob, treba da bude skromno i sa mjerom.

Ako ne znate molitve, dovoljno je i tiho se pomoliti ili izgovoriti: "Vječan im pomen."

Prije nego što zapalite sveću, prekrstite se, a ako imate više sveća, prvo ih zapalite za žive, pa za pokojne.

Sveću za upokojene uvijek palite u donjem dijelu svećnjaka, dok se za žive pali u gornjem dijelu.

Šta ako ne možete da odete na groblje

Ako ste daleko od mjesta gde počivaju vaši najmiliji, u crkvi možete da naručite pomen. Sveštenik će tada izgovoriti njihova imena tokom molitve.

Bitno je da se tog dana sjetite svojih pokojnika, makar i kod kuće, upalite svijeću i izgovorite molitvu za njihov mir.

Osim Miholjskih, Srpska pravoslavna crkva obiležava još tri zadušnice:

Zimske (Mitrovske) – pred Svetog Dimitrija, u novembru,

Proljećne – uoči Velikog posta,

Ljetnje (Duhovske) – uoči Duhova.

Sva ta četiri dana imaju isto značenje – da se sjetimo svojih predaka, jer, kako je rekao Sveti Jovan Zlatousti:

"Pokojnike treba pominjati, jer im pominjanje donosi utjehu, a živima – blagoslov."