Prepodobna Teodora je živjela u 5. vijeku u Aleksandriji. Bila je udata, ali ju je vračar naveo na preljubu. Nije mogla da podnese teret grijeha, pa se ošišala, obukla u mušku odjeću i kao "monah Teodor" povukla u manastir Oktodekat.

Njena istrajnost u pokajanju zadivila je sve. Ali život je nije mazio, bludnica ju je oklevetala da je zatrudnela baš s njom, iako se Teodora nikada nije branila. Smatrala je to Božjom kaznom za ono što je prethodno učinila.

Provela je sedam godina sama u šumi i pustinji, hraneći dijete te iste bludnice. Tokom tog vremena savladala je najteža iskušenja, odbila da se pokloni satani, da primi hranu iz ruku vojnika, pa čak i da posluša priviđenje svog muža koji ju je nagovarao da mu se vrati. Svaki put kad bi se prekrstila, zlo bi nestajalo kao dim.

Kasnije ju je iguman ponovo primio u manastir, gdje je živjela još dvije godine, a zatim se upokojila. Tek nakon smrti monasi su otkrili da je "monah Teodor" zapravo žena.

Prepodobna Teodora devet godina iskupljivala je svoj grijeh, pokazujući snagu koju rijetko ko poseduje.

Vjerovanja kažu da na ovaj dan muškarci treba da pronađu snagu da oproste svojim ženama njihove grijehe, baš kao što je to učinio Teodorin muž.

Zato se sutra ne preskače ovaj običaj, jer nije riječ samo o vjeri, već o spremnosti da čovjek pobedi sopstvenu gordost i pronađe snagu u oproštaju.