Žitelji tadašnjeg Pergama živjeli su u dubokom mraku idolopoklonstva, ogrezli u porocima, nasilju i razvratu. Usred takve sredine, Antipa je, prema predanju, svijetlio kao „ruža usred trnja“, nepokolebljivo šireći hrišćansku vjeru. Njegova duhovna snaga bila je tolika da su se demoni, kojima su neznabošci služili, javljali žrečevima u snovima, priznajući da se plaše Antipe i da zbog njega moraju bježati iz grada.

Razjareni ovim saznanjem, žrečevi su podigli narod protiv svetitelja, pokušavajući da ga prisile da se odrekne Hrista i pokloni idolima. Antipa im je hrabro odgovorio ukazujući na nemoć njihovih bogova koji bježe pred smrtnim čovjekom. Gnjevna masa ga je potom odvukla pred hram boginje Artemide, gdje se nalazio veliki vo izliven od bronze. Idolo poklonici su usijali bronzanu statuu ognjem i u nju bacili slugu Božijeg.

Čak i u strašnim mukama unutar užarenog vola, Sveti Antipa nije prestajao da slavi Boga i moli se za svoju pastvu i cijeli svijet. Njegovo stradanje završilo se 92. godine, kada mu se duša preselila u Carstvo nebesko. Njegov tropar slavi ga kao onoga koji je razobličio idolske obmane i uništio đavolsku silu, moleći Hrista Boga da spase duše vjerne, piše Mondo.rs.