Ljudi često donose zaključke o drugima na osnovu njihovih postupaka, ne poznajući okolnosti koje su do njih dovele.

Upravo zbog toga pouke Siluana Atonskog pozivaju vjernike da preispitaju vlastitu sklonost osuđivanju i pokušaju da sačuvaju ljubav prema bližnjima, čak i onda kada se ne slažu sa njihovim ponašanjem.

„Volite neprijatelje svoje“

Starac Siluan u svojim poukama podsjeća na Hristovu zapovijest o ljubavi prema neprijateljima, ističući da hrišćanska ljubav ne treba da bude ograničena samo na one koji nam čine dobro.

„Gospod nam je zapovjedio: 'Volite neprijatelje svoje' (Mt. 5, 44). Ali kako ćemo ih voljeti kada čine zlo? Ili kako voljeti one koji progone Crkvu?“, navodi se u njegovoj pouci.

Kao primjer navodi događaj iz Jevanđelja kada stanovnici jednog samarjanskog sela nisu željeli da prime Isusa Hrista.

Apostoli Jakov i Jovan tada su predložili da se na njih prizove oganj s neba, ali ih je Hristos ukorio.

„Nisam došao da pogubim, već da spasem“, riječi su kojima se u pouci prenosi suština Hristovog odgovora.

Ljubav prema neprijateljima ne znači opravdavanje zla

Prema učenju Siluana Atonskog, čovjek ne treba da odobrava nepravdu ili loše postupke, ali ni da zbog njih poželi propast onome ko ih je učinio.

Naprotiv, isticao je da ljubav podrazumijeva želju da se i onaj ko griješi promijeni i pronađe pravi put.

„Tako smo i mi dužni da uvijek samo jedno želimo: da se svi ljudi spasu. Duša žali neprijatelje i moli se za njih jer su se udaljili od istine i idu u propast“, poručivao je starac Siluan.

Njegova pouka naglašava da su saosjećanje i molitva važni čak i onda kada je čovjek suočen sa neprijateljstvom ili nepravdom.

Primjer Judine izdaje

Starac Siluan podsjećao je i na događaje koji su prethodili Hristovom stradanju, posebno na odnos prema Judi Iskariotskom.

Iako je Juda odlučio da izda Hrista, Siluan ističe da se Hristos prema njemu odnosio sa milošću, nastojeći da ga odvrati od pogrešnog puta.

„Kada je Juda odlučio da preda Gospoda, Gospod ga je milostivo urazumljivao. Tako smo i mi dužni da postupamo sa onima koji su zalutali“, navodi se u pouci.

Ovaj primjer ukazuje na razliku između osude nečijeg postupka i potpunog odbacivanja čovjeka.

Zašto tako lako osuđujemo druge?

Jedna od poruka koje se mogu izvući iz Siluanovog učenja jeste da je čovjek često spremniji da primijeti tuđe greške nego da preispita vlastite.

Osuđivanje može postati način na koji sebe predstavljamo pravednijima od drugih, dok pritom zanemarujemo sopstvene slabosti.

U hrišćanskom učenju, međutim, naglasak je na pokajanju, smirenju i nastojanju da se prema drugima ophodimo sa milosrđem.

To ne znači da treba zanemariti odgovornost za učinjeno zlo, već da odgovornost ne mora isključivati saosjećanje.

Poruka koja ne gubi značaj

Pouke Siluana Atonskog govore o potrebi da čovjek sačuva ljubav i onda kada je povrijeđen, razočaran ili suočen sa postupcima koje smatra neprihvatljivim.

Prema njegovom učenju, istinska ljubav prema bližnjem ne ogleda se samo u lijepim riječima, već i u spremnosti da se drugome poželi dobro, uprkos njegovim greškama.

Zato njegova poruka ostaje poziv na uzdržavanje od ishitrenih osuda, razumijevanje i preispitivanje vlastitih postupaka.

(Sensa / Mondo)