Prije nego što je postao monah i svetitelj, Mojsej je, prema crkvenom predanju, bio rob, a zatim i vođa razbojničke družine. Njegov put pokazuje koliko duboka promjena može da bude. Od života ispunjenog nasiljem i grijehom, Mojsej je stigao do monaškog podviga, svešteničke službe i svetiteljstva. Zbog toga se njegov praznik vezuje za pokajanje, praštanje i ostavljanje loših navika.

Mojsej je bio Etiopljanin i u mladosti je bio rob. Nakon što je napustio svog gospodara, pridružio se grupi razbojnika i vremenom postao njihov vođa. Živio je burnim životom, bavio se krađom i nasiljem te bio poznat po svojoj snazi i surovosti. Međutim, u jednom trenutku odlučio je da potpuno promijeni svoj život. Napustio je razbojničku družinu, pokajao se i otišao u pustinju, gdje je postao monah.

Promjena nije došla preko noći. Predanje govori o tome da se Mojsej dugo borio sa starim navikama i iskušenjima. Strogo je postio, molio se i radio kako bi pobijedio ono što je ostalo od njegovog prethodnog života. Noću je odlazio po vodu za starije monahe, noseći velike posude sa udaljenog izvora čak i kada je bio potpuno iscrpljen. Time je disciplinom i služenjem drugima pobijedio nekadašnju gordost.

Vremenom je postao sveštenik i okupio učenike. Njegov život postao je simbol da iskreno pokajanje nije samo izgovaranje riječi, već odluka da se život promijeni.

Posebno je snažno predanje o njegovim posljednjim danima. Mojsej je predvidio da će razbojnici napasti manastir u kojem je živio. Učenicima je rekao da napuste mjesto i spasu se, dok je on odlučio da ostane, poručivši da je dugo čekao vreme kada će se ispuniti riječi da će onaj koji se mača lati od mača i poginuti. U napadu je stradao zajedno sa još nekoliko monaha.

Prema narodnom vjerovanju, na ovaj dan najvažnije je priznati sebi greške i iskreno se pokajati. Ovaj praznik je prilika za opraštanje, mijerenje sa sobom i drugima, kao i prekidanje štetnih navika. Posebno se naglašava da ne treba hvaliti svoja dobra djela, već ih činiti iskreno i bez potrebe za tuđim priznanjem.

Na isti dan Crkva obilježava i Prepodobnog Savu Pskovskog i Kripečkog. Ovaj svetitelj posebno je zanimljiv jer je prema predanju bio porijeklom Srbin, a svoj monaški život proveo je u Rusiji, gdje je osnovao manastir posvećen Svetom Jovanu Bogoslovu i živio u skromnosti i molitvi, prenosi Ona.rs.