Sveta mučenica Julija: Nepokolebljiva vjera u ropstvu

Sveta mučenica Julija djevica, rodom iz Kartagene, bila je od znamenita roda. Kada su Persijanci pokorili Kartagenu, mnogi narod je odvučen u ropstvo. Tako je i sveta Julija zarobljena i dopala u ruke nekom trgovcu neznabošcu u Siriji.

Vidjevši Juliju kao hrišćanku, trgovac ju je više puta savjetovao da se odrekne Hrista i postane jednovjerna s njim, ali Julija nipošto nije pristajala. Pošto je bila izuzetno vjerna i pouzdana u službi, trgovac ju je ostavio na miru i više joj nije govorio o vjeri.

Jednom trgovac natovari lađu robom, uze Juliju sa sobom i krenu morem u daleke zemlje radi trgovine. Kada su stigli na Korziku, u toku je bio neznabožački praznik. Trgovac se pridružio žrtvoprinošenju, dok je Julija ostala na lađi, plačući što toliko ljudi živi u zabludi i ne poznaje istinu.

Stradanje i čuda na grobu

Zbog njene vjere, neznabošci su joj odsjekli grudi i bacili ih na kamen, a potom su je raspeli na krst, na kome je sveta Julija predala duh svoj Bogu. Njena smrt je objavljena Božjim monasima na obližnjem ostrvu Margariti (ili Gorgoni), koji su došli i česno sahranili tijelo mučenice.

Mnoga čudesa pojavljivala su se na grobu svete Julije kroz vijekove, a ona se i sama javljala iz onoga svijeta. Česno je postradala u šestom vijeku.

Znak na mjestu gradnje nove crkve

U njenu čast podignuta je crkva. Poslije mnogo godina, vjerni su htjeli sazidati novu crkvu na drugom mjestu, pošto je stara bila tijesna i oronula.

Odnijeli su kompletan materijal na novo gradilište, ali noću uoči dana kada su namjeravali položiti temelj, sav materijal je nevidljivom rukom prenijet do stare crkvice. U nedoumici, ljudi su opet prenijeli materijal na novo mjesto, ali se dogodilo isto. Noćni čuvari su se zaklinjali da su vidjeli presvijetlu djevojku kako na bijelim volovima prevozi materijal ka staroj crkvi.

Iz ovoga su svi razumjeli da sveta Julija ne želi da joj se crkva zida na drugom mjestu, pa su srušili staru crkvu i na tom istom mjestu podigli novu.

Sveti sveštenomučenik Atinogen: Nepokolebljivi episkop sevastijski

Sveštenomučenik Atinogen bio je episkop u Sevastiji, u Jermeniji. Živio je u manastiru blizu grada sa svojih 10 učenika. U vrijeme gonjenja pod carem Dioklecijanom, u Sevastiju je došao opaki mučitelj Filomarh i pobio mnoge hrišćane.

Kada je uhvatio Atinogena sa učenicima, tražio je od njega da prinese žrtvu idolima kako ne bi poginuo. Antinogen mu je odgovorio:

„One koje ti nazivaš poginulim nisu poginuli, nego su na nebesima i likuju s angelima.“

Čak mu je i košuta, koju je milostivi Atinogen svojom rukom hranio, prišla prolijevajući suze. Dok su ih podvrgavali raznim mukama, javljao im se anđeo Božiji. Svi su mačem posječeni — najprije sveštenici i Atinogenovi satrudnici, a na kraju i sam Atinogen. Postradali su 311. godine.