Radomira iz udaljenog ariljskog sela Dobrača, koji se oženio Albankom zadesila je velika tragedija - 2023. godine izgubio je životnog saputnika. Albanka Line o kojoj je pričala cijela Srbija, iznenada je preminula, a vrijedni i od rada namučeni Radomir ostao je bez supruge, a dvoje djece bez majke.

Bez majke je preteško, ali još teže je jer se nad krovom ove porodice osim tuge nadvila i nemaština.

"Suprugu sam vidio samo onda kad se udala za mene, ali sreća me je pogledala. Kad sam dobio djecu suze radosnice lile su niz lice. Nikad nismo imali mnogo, ali smo prvo odvajali za djecu, a za nas šta ostane. Sada nas je zadesila ova nesreća i ostali smo bez majke i supruge, stuba porodice", kroz suze priča Radomir, koji je izgubio svog životnog saputnika.

Orunula kućica sada izgleda jako tužno i još trošnije. Radomir radi najteže fizičke poslove, a sam vodi računa i o djeci.
"Iako je bila druge vjere, kulture i nacije, prešla je ogroman put kako bi upoznala svog životnog saputnika, kog očima u životu nije vidjela. Podarila mi je djecu, sačuvala topli dom koji prokišnjava. Primila pravoslavlje i naučila srpski jezik. Proslavljala je slavu Svetog Luku, za koju je sve sama spremala", prisjeća se ovaj Ariljac sa puno ljubavi svoje preminule supruge.

Naseljen daleko od civilizacije, samo ovaj samohrani otac zna koliko je teško kad se jedva sastavlja kraj sa krajem. Malo novaca iz nadnice i nešto od malina u polju Đokovićima je cjelogodišnji prihod.
"Naše žene nisu htjele da dođu na kraj ovog sela, pa sam u potrazi za suprugom prešao kilometre i kilometre. Sreća me je pogledala, jer suprugu sam vidio samo onda kad se udala za mene, ali naš brak je uspio. U početku je bilo veoma teško, ali želja za porodicom i djecom nas je spojila. U mojoj kući rodio se sin Stefan tek nakon pedeset godina i to je najveća radost. Ostvarena mi je želja da se moja loza nastavi. Iako uslovi za život nisu savremeni, mi sve što imamo prvo odvojimo za djecu pa onda za nas šta ostane", kazao je Radomir Đoković za RINU kada se oženio.