Albanka Besjana donijela je radost ne samo u dom Ivana Kitanovića, za koga se udala prije šest godina, već i u cijelo selo Zaplanjsku Toponicu u opštini Gadžin Han. Iz rodne Tirane udajom za Ivana preselila se u srpsko selo, a prema riječima mještana, veoma brzo se prilagodila okolini. Od 26 beba koje su prije dvije godine rođene u ovoj opštini, dvoje je porodici Kitanović podarila Besa – blizance Luku i Aleksu.

Besjana, ili Besa, kako je sada svi zovu u selu, govori sa osmijehom o dolasku u Zaplanjsku Toponicu, udaljenu od njenog rodnog grada više od 500 kilometara.

– Moj otac ima prijatelja iz Srbije i zahvaljujući njemu sam se udala za Ivana. Taj čovjek je advokat, radio je i u Albaniji i pomalo priča albanski. Pitao je da li bi mogao da u Albaniji pronađe djevojku za svog komšiju. Moj otac je rekao da ima kćerku za udaju i tako je sve krenulo. Ivan je došao u Tiranu i upoznali smo se. Ispričao nam je gdje živi, čime se bavi, šta rade njegovi roditelji, kako je u njegovom selu… Dopao mi se i odlučila sam da se udam za njega. Došla sam u Zaplanjsku Toponicu, pravili smo svadbu, a vremenom sam naučila i srpski – ispričala je Besjana.

Navela je da se njen život u Tirani prije udaje značajno razlikovao od sadašnjeg života na selu.

– Završila sam školu za šivenje i sedam godina radila u fabrici. Živjela sam u gradu i nisam znala ništa o seoskim poslovima – nisam umjela da kopam, sadim... Svekrva me je sve naučila, iako prije djece nisam često išla s njima u polje. Uglavnom sam se bavila kućnim poslovima. Sada se brinem samo o kući i djeci. Imam puno obaveza oko blizanaca – da ih nahranim, okupam, presvučem, uspavam… Svekrva mi mnogo pomaže jer suprug radi kao vozač – rekla je Besjana.

Mještani žele još „Besa“ u selu

Dodala je da su je svi u selu lijepo prihvatili i da je stekla nove prijateljice. Kako kaže, ljudi joj sada često postavljaju pitanje da li ima neku drugaricu ili rođaku u Albaniji za udaju.

– Lijepo mi je ovdje, ne nedostaje mi život u gradu ni posao u fabrici. Samo mi nedostaju moji najbliži. U Tirani imam majku, oca, brata i snaju. Otac i majka su u penziji, brat i snaha rade. Čujemo se redovno – ispričala je Besjana.

Njene komšinice u Zaplanjskoj Toponici kažu da ih je iznenadilo koliko se brzo uklopila.

– Žena je mnogo druželjubiva i nema šanse da vas ne pozove da uđete kad svratite. Uvijek vas posluži kafom i sokom. Ponaša se kao da je ovdje odrasla, a ne da je došla iz strane zemlje. Oni su jedna vrijedna domaćinska porodica. Napravili su lijepu kuću, imaju dobre uslove za život, ali im je nedostajalo djece – sada imaju i njih – rekla je jedna od komšinica.

Zabrinjavajući podaci o iseljavanju

Mještani priželjkuju da još neka Besjanina rođaka ili drugarica dođe u Zaplanjsku Toponicu, jer, kako kažu, mnogo je neženja, a djevojke iz Srbije sve rjeđe žele da ostanu na selu – čak ni one koje su tu odrasle. Prema njihovim riječima, neće ni u Zaplanjsku Toponicu, iako je u ravnici i na manje od 40 kilometara od Niša, a kamoli u udaljenija planinska sela.

Posljednji popis pokazuje da su opštine Gadžin Han i Crna Trava među onima sa najbržim padom broja stanovnika. Nakon Drugog svjetskog rata, u gadžihanskoj opštini živjelo je 26.000 ljudi – sada ih je svega 6.000. Većina mještana starija je od 60 godina, a u školama ima svega 250 učenika, pišu Niške vesti.