Na padinama iznad Zubinog Potoka, u selu Mala Kaludra, živi žena čija je životna priča dostojna romana. Prije 17 godina, vođena ljubavlju, Albanka Drita Lepović napustila je okolinu Skadra, udala se za Srbina i započela novi život daleko od svega poznatog.

Život u Maloj Kaludri nije bio lak. Albanka Drita Lepović i njen muž živeli su skromno, u nemaštini, ali vredno gradeći svoj dom. Uprkos teškim okolnostima, slagali su se lijepo i držali jedno drugo, dok je budućnost obećavala da će im se trud isplatiti.

Viktorija Vida Jakovljević i Dragan

Međutim, sudbina je imala drugačije planove. Kada je ostala bez supruga Vukadina, Drita je morala da pronađe snagu tamo gdje bi mnogi posustali. Udovica se oslonila na ljubav koja ih je spajala i na vjeru, pretvarajući bol u odlučnost da nastavi dalje.

Danas, Drita s ponosom odgaja sina Aleksandra. Posvetila mu se u potpunosti, podižući ga u pravoslavnom duhu i učeći ga vrijednostima kojima su je nadahnuli život i sjećanje na Vukadina. Štaviše, samoinicijativno je odlučila da ga krsti.

– Živjeli smo teško i dok je Vukadin bio živ, a sada je još teže. Ja volim mjesto odakle je moj muž, volim da ovde raste moje dijete, ne želim da zatvorim vrata, znam šta Vukadinu leži na srcu – rekla je Drita poslije gubitka supruga.

Iako su roditelji željeli da dođu po nju i vrate je u Albaniju, Drita je ostala dosljedna želji pokojnog muža. Od tog trenutka počinje njena borba za elementarne uslove života. Primanja gotovo da nije imala, a ono malo što je stizalo bilo je nedovoljno i za najosnovnije potrebe. Jedva je uspijevala da sastavi kraj s krajem, ali nikada nije odustajala – cilj joj je bio jasan: da obezbijedi sinu bolje sutra. Kad je Aleksandar ostao bez oca, imao je tek pet godina.

Uz pomoć lokalne samouprave i Kancelarije za Kosovo i Metohiju, Drita se preselila u kuću u Zubinom Potoku koja je pripadala njenom pokojnom mužu. Ipak, kako nije imala svu potrebnu dokumentaciju, preživljavala je samo od skromne socijalne pomoći.

– Što se tiče papira, postoje naznake da ću za dvije godine ostvariti pravo na srpsko državljanstvo. Moj pokojni suprug nije bio zaposlen, pa nije mogao da me prijavi, ali na sreću, naše dijete ima sve potrebne papire – rekla je prije par godina Drita za Telegraf, dok je svojevremeno protojerej Milan Kavkić istakao:

– S obzirom u kakvim uslovima živi, ona se ne žali mnogo. Mi se borimo da joj pomognemo koliko god možemo.

U Zubinom Potoku dočekali su je raširenih ruku. Komšije su je prihvatile bez ikakvih predrasuda, pomagale koliko su mogle, a najveći oslonac pružila joj je porodica djevera.

Aleksandar, danas tinejdžer, Dritina je najveća podrška i pokretačka snaga, oslonac sa kojim gradi nadu u bolju budućnost. Ipak, kako se porodica poslednjih godina više nije pojavljivala u medijima, malo je poznato gdje se trenutno nalaze i kako žive, prenosi Mondo.