Penzioneri sa prebivalištem u Republici Srpskoj koji primaju penziju iz inostranstva, bez obzira na to što su dio radnog staža ostvarili i u Srpskoj, obavezni su da iz sopstvenog džepa plaćaju doprinos za obavezno zdravstveno osiguranje po stopi od 10,2 odsto.  

Ova obaveza primjenjuje se prema pravilima Fonda zdravstvenog osiguranja RS koja su na snazi od 1. maja ove godine, a tema i dalje izaziva veliku pažnju i nesuglasice u javnosti.   

Stav FZO RS: Primjena principa pravičnosti i zakonskih pravila

Iz Fonda zdravstvenog osiguranja Republike Srpske ranije su pojasnili da u potpunosti postupaju u skladu sa važećim zakonskim okvirom. Iz FZO RS su naveli:   

„Fond zdravstvenog osiguranja Republike Srpske sprovodi Zakon o obaveznom zdravstvenom osiguranju kojim je definisan osnov prijave na zdravstveno osiguranje kao i njegova primjena za inostrane penzionere koji su većinski staž ostvarili u inostranstvu. Sa druge strane, ko spada u ovu kategoriju, odnosno ko su penzioneri sa većinskim stažem u inostranstvu određuje Fond za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske svojim rješenjem – bez izuzetka (izvan BiH). S tim u vezi, svi penzioneri koji spadaju u ovu kategoriju treba da budu zdravstveno osigurani na način kako je propisao Zakon o obaveznom zdravstvenom osiguranju (Član 15. i 16. ) i Zakon o doprinosima RS (Član 5. i 18.)”   

Iz Fonda naglašavaju i da se spomenuta stopa ne primjenjuje proizvoljno, niti se radi o novoj mjeri.   

„Isto tako, prema Sporazumu između BiH i Republike Hrvatske propisano je da se korisnici penzije koji ostvaruju pravo u obe države osiguravaju prema propisima države u kojoj imaju prebivalište, što znači da se na njih primjenjuje zakonodavstvo Republike Srpske u oblasti obaveznog zdravstvenog osiguranja.”   

„Dakle, prema pomenutom zakonu obavezu plaćanja doprinosa za zdravstveno osiguranje po stopi od 10,2 odsto imaju isključivo osobe koje:

  • Primaju penziju iz drugih država (koje imaju sporazum o socijalnom osiguranju sa BiH) u kojima su provele većinski radni vijek, a imaju prebivalište u Republici Srpskoj;
  • Primaju penzije iz država sa kojima BiH nema zaključen sporazum o socijalnom osiguranju, a u tim državama su takođe provela većinski radni vijek i imaju prebivalište u Republici Srpskoj:

Ova obaveza postoji bez obzira na manji dio staža ostvaren u Republici Srpskoj, jer se radi o licima koja većinski prihod ostvaruju izvan Republike Srpske.”   

Takođe ističu razliku u tretmanu u odnosu na domaće penzionere.  

„Naglašavamo i da stopa od 10,2 odsto nije proizvoljna niti je nova mjera FZO RS, već zakonski definisana stopa doprinosa u Republici Srpskoj koja važi za sistem finansiranja zdravstvenog osiguranja. Izuzetno, za penzionere koji su penziju ostvarili u Republici Srpskoj ona iznosi jedan odsto i to se uplaćuje iz sredstava penzijskog fonda. Penzioneri koji primaju penziju iz inostranstva plaćaju 10,2 odsto, jer nisu učestvovali u finansiranju domaćeg zdravstvenog sistema tokom radnog vijeka. Upravo ova razlika pokazuje da se ne radi o povećanju niti novom zakonskom rješenju, već o primjeni principa pravičnosti.”   

Iz FZO RS podsjetili su i na izuzetke.

„Podsjećamo još jednom da se ova odredba u zakonu NE ODNOSI na penzionere koji su cijeli radni vijek radili u inostranstvu ukoliko je riječ o zemljama koje imaju sporazum sa BiH (Spisak zemalja sa kojima BiH ima potpisan sporazum o socijalnom osiguranju dostupan je na linku: Inostrani osiguranici ). Oni se na osiguranje prijavljuju po drugom osnovu, odnosno zemlja u kojoj su ostvarili penziju plaća doprinos za njihovo osiguranje. Takođe, ovo se ne odnosi i na penzionere koji su cijeli radni vijek ostvarili u RS, jer njih na zdravstveno osiguranje prijavljuje Fond PIO RS”, naveli su u svom saopštenju7.  

Pravna analiza: Advokat Vladimir Dragičević pokrenuo inicijativu pred Ustavnim sudom

Povodom primjene ovih odredbi, banjalučki advokat Vladimir Dragičević uputio je Ustavnom sudu Republike Srpske inicijativu za ocjenu ustavnosti spornog dijela Zakona o doprinosima.   

Govoreći o suštini problema, advokat Vladimir Dragičević izjavio je za Aloonline da je suština problema u tome što se od dijela penzionera koji žive u Republici Srpskoj i primaju i domaću i inostranu penziju traži da iz svog džepa plaćaju doprinos za zdravstveno osiguranje.

"Prema stavu Fonda, presudno je to što su većinu staža ostvarili u inostranstvu. Takva obaveza pogađa i ljude koji su ovdje godinama radili i stekli pravo na domaću penziju, pa se postavlja pitanje opravdanosti njihovog različitog tretmana u odnosu na penzionere koji primaju samo domaću penziju. Objašnjenje Fonda da doprinose lično plaćaju penzioneri sa većinskim stažom u inostranstvu i dalje ostavlja ozbiljne nelogičnosti. To najbolje pokazuju konkretni realni primjeri”, kazao je Dragičević za Aloonline.

Ukazujući na praksu i prvi konkretan slučaj, advokat Vladimir Dragičević je pomenuo slučaj penzionera koji je 40 godina radio u Austriji, a nijedan dan u Republici Srpskoj.

"On prima samo austrijsku penziju i može ovdje ostvarivati zdravstvenu zaštitu na teret austrijskog nosioca osiguranja, prema međunarodnom sporazumu. Međutim, ako je uz tih 40 godina još dvije godine radio u RS i ostvario pravo i na domaću penziju, prema opisanom načinu primjene propisa može biti obavezan da ovdje sam plaća zdravstveno osiguranje. Dakle, dodatni rad i stečena domaća penzija mogu mu donijeti novu ličnu obavezu”, naglasio je ovaj advokat.  

Nastavljajući sa analizom spornih situacija u praksi, advokat Vladimir Dragičević naveo je i drugi primjer.

„Penzioner koji ima 20 godina staža u Hrvatskoj, 16 godina staža osiguranja u RS i navršenih 65 godina života, samo na osnovu domaćeg staža i godina života, ispunjava uslove za domaću starosnu penziju, bez sabiranja sa hrvatskim stažom. Ipak, po stavu Fonda, i on mora lično plaćati doprinos jer mu je hrvatski staž duži, pa ga oni smatraju “pretežnim inostranim penzionerom”. Za čovjeka koji je ovdje radio preko 16 godina ne može se reći da nije učestvovao u domaćem sistemu i doprinio domaćem Fondu”, pojašnjava on.  

Govoreći o samom zakonskom tekstu i neophodnim izmjenama, Dragičević ističe osnovni problem.

„Na kraju, ostaje osnovni problem: kriterijum većinskog inostranog staža postoji u Zakonu o obaveznom zdravstvenom osiguranju, ali ga sporna odredba člana 5. tačka 4) Zakona o doprinosima ne sadrži. Ona govori o ostvarivanju penzije iz inostranstva „u cijelosti ili djelimično”. Objašnjenje Fonda ne uklanja tu razliku niti pitanje jasnog razgraničenja lične obaveze. Penzioner mora iz samog zakona moći razumjeti kada i zbog čega mora da plaća. Stoga po Zakonu o doprinosima i penzioner koji samo “djelimično”, bez obzira koliko, prima penziju od stranog isplatioca - mora sam da plaća zdravstveno osiguranje. Ta odredba je suština problema i ona se mora korigovati, da li intervencijom Ustavnog suda ili kroz praksu, ali se potrebna preciznost mora uvesti”, ističe.   

Predmet se sada nalazi pred Ustavnim sudom Republike Srpske, čije se izjašnjenje očekuje u narednom periodu.