Njeno iskustvo pokazuje da velika porodica ne mora nužno da znači haos i odricanje od sopstvenog života. Naprotiv, uz dobru organizaciju, podjelu odgovornosti i dovoljno prostora za svakog člana porodice, moguće je pronaći ravnotežu.
Ne može se sve postići bez odmora
Bilo bi lijepo reći da snagu crpim iz ogromne ljubavi prema svojoj djeci. Ali to ne bi bilo sasvim tačno. Ponekad umor može biti toliko intenzivan da nikakva količina ljubavi ne može da spase ili pomogne. Zato je, prije svega, majci potreban kvalitetan san, koliko god je to moguće sa djecom.
Često pravimo grešku misleći: "Sada ću završiti sve svoje poslove, a onda ću se malo naspavati." Idealno bi bilo da se prvo naspavate, pa tek onda da se bavite poslom.
Veliku podršku u svemu tome pruža mi suprug. Njegova pomoć i naša ljubav daju mi snagu da nastavim dalje.
Nije slučajno što dijete u početku ima dva roditelja. Kada se jedan umori i iscrpi, drugi uskoči i preuzme brigu o djeci.
Djeca mogu mnogo više nego što mislimo
Naši dječaci su prilično samostalni, što nam štedi mnogo vremena i energije. Od druge godine mogu sami da naprave kafu i sendviče. Stariji, koji imaju pet i šest godina, kuvaju jaja za doručak, pa čak i pripremaju složenije obroke.
U našoj kući svako ima svoj dio posla. Upravo zahvaljujući tome, mama ne mora sama da nosi čitav teret domaćinstva.
Ne pokušavajte da uradite sve; to je nerealno. Koliko god se trudili, jedno od djece će na kraju propustiti vašu pažnju, stan će povremeno biti u neredu ili nećete moći da završite projekat na vrijeme. Nemojte se uznemiriti.
Priče o ljudima koji navodno uspijevaju da postignu baš sve uglavnom su fikcija. Dan ima samo 24 sata i sasvim je prirodno da ćemo ponekad nešto morati da ostavimo za kasnije.
Važno je prihvatiti da savršenstvo ne postoji i da povremeni nered, nedovršen posao ili propuštena obaveza nisu znak neuspjeha.
Majka ne treba da zaboravi da ima svoj život
Iako je roditeljstvo ogroman dio života, majci je potreban i njen svijet koji postoji izvan djece. Djeca će jednog dana odrasti, a žena će ostati sa sopstvenim identitetom, interesovanjima i željama.
Zato je važno da joj sopstveni život bude zanimljiv i ispunjen.
Nije manje važno za djecu da njihova majka ima zanimljiv život.
Na kraju krajeva, na dijete možemo najviše uticati sopstvenim primjerom. Posmatrajući roditelje, ono uči kako izgleda aktivan i ispunjen život, kako se pronalazi strast, zbog čega je lijepo učiti nešto novo i zašto čovjek ne treba da prestane da se razvija.
Za malu djecu je možda najvažnije da je mama stalno tu. Ali kako rastu, počinju da se pitaju ko su njihovi roditelji, čime se bave, šta ih zanima i zbog čega su ljudi kojima se može vjerovati i koje mogu da poštuju.
Vrijeme brzo prolazi. Zato majčinstvo ne bi trebalo da znači odustajanje od svega što ženu čini njom samom.
Čak i sa troje male djece moguće je imati posao, interesovanja i sopstvene projekte. Postoje majke sa petoro, pa čak i sedmoro djece, koje uspijevaju da grade svoje karijere i ostvaruju lične ciljeve.
Rutina donosi sigurnost cijeloj porodici
U velikoj porodici rutina ima posebno važnu ulogu. Kada djeca nemaju nikakav raspored i svaki dan izgleda drugačije, to može biti naporno i za njih i za roditelje.
Dosljedna dnevna rutina djeci pruža osjećaj sigurnosti i predvidljivosti, dok odraslima omogućava da lakše organizuju vrijeme i obaveze.
Ipak, rutina ne znači da život mora da bude potpuno rigidan. Ljudi nisu roboti i postoje dani kada je sasvim u redu odstupiti od rasporeda.
Ponekad je lijepo ostati duže sa djecom uveče umjesto da ih odmah pošaljete u krevet. Nekada ćete ih odvesti u muzej umjesto da spavaju popodne. Takvi trenuci su dragocjeni upravo zato što predstavljaju izuzetak, a ne svakodnevno pravilo.
Odnos prema novcu gradi se od djetinjstva
Njen najstariji sin ima skoro sedam godina i već ima velike snove. Mašta o Lamborghiniju i Ferrariju, a majka ne želi da njegove ambicije guši pričama da novac nije važan ili da se veliki novac ne može pošteno zaraditi.
Umjesto toga, zajedno razgovaraju o njegovim željama.
"Sjednemo i proguglaju koliko koštaju ovi automobili. Izračunamo koliko treba da zaradimo. Napišemo plan kako da to uradimo."
Na taj način dijete može da nauči da su snovi dozvoljeni, ali da se do njih dolazi radom, planiranjem i odgovornošću.
To ne znači da materijalne stvari treba postaviti iznad svega. Djeci je moguće istovremeno usaditi univerzalne ljudske vrijednosti i zdrav odnos prema novcu.
Nije novac garancija sreće, ali nije ni nešto čega se treba stidjeti. Važno je naučiti dijete da novac predstavlja sredstvo koje se može koristiti odgovorno i da je za njegovo sticanje potreban trud.
"Odgajam vrijedne muškarce"
Posebno važan dio njenog pristupa odnosi se na to kakve muškarce želi da odgaji.
"Odgajam vrijedne muškarce. Tako da se kasnije njihove žene ne bi obraćale psiholozima pitajući: 'Šta da radim? Kako da motivišem muža? On ne želi da napreduje, zadovoljan je malom platom i kaže da smo srećni ovako kako jeste. A ja štedim svaki peni! Umorna sam!'"
Prema njenom mišljenju, dijete koje odmalena uči da je novac nešto loše ili da se do uspjeha dolazi isključivo nepoštenjem može kasnije razviti pogrešan odnos prema radu, ambiciji i odgovornosti.
Zato je važno pokazati mu da uspjeh ne mora da bude suprotan dobrim vrijednostima.
Kada odgajaš dječake, ne treba da prestaneš da budeš žena
Vika smatra da dječaci mnogo toga mogu da nauče posmatrajući odnos između svojih roditelja.
U njenoj porodici djeca svakodnevno gledaju kako se roditelji ophode jedno prema drugom, kako otac pokazuje pažnju majci i kako ona gradi odnos sa njim.
"Djeca svake nedjelje vide svježe cvijeće od svog tate. Vidi kako se njihov tata brine o njihovoj mami i kako njihova mama izglađuje sve sukobe. To je za njih normalno."
Naravno, svaka porodica ima svoju dinamiku i ne postoji jedan model koji odgovara svima. Ali ono što dijete svakodnevno vidi u svom domu snažno utiče na njegovu predstavu o odnosima, ljubavi i poštovanju.
Neke žene, kada postanu majke dječaka, potpuno se posvete ulozi domaćice i provode dane brinući o muškim članovima porodice. Druge zauzimaju potpuno drugačiju poziciju i očekuju da ih svi u kući maze i paze jer su jedina žena među muškarcima.
Vika kaže da joj je bliži upravo ovaj drugi model, u kojem žena ima svoje posebno mjesto u porodici, ali istovremeno svojim sinovima pruža toplinu, pažnju, ljubav i sigurnost.
Majka ne mora da bude i majka i otac
Kada žena sama odgaja dijete, često osjeća da mora da preuzme sve moguće uloge. Ipak, to nije neophodno.
Često se može čuti: "Odgajam sina bez oca, zato moram da budem jaka i da budem i mama i tata."
Ali žena ne mora da pokušava da imitira mušku ulogu kako bi odgajila dobrog sina.
Čak i kada majka sama odgaja dječake, ona prije svega treba da ostane ono što jeste – žena. Može biti samouvjerena, odlučna, stroga kada je potrebno i nepokolebljiva u važnim stvarima, ali istovremeno može ostati nježna, topla i brižna.
Žena dječaku ne može dati lični model muškog ponašanja, ali može da mu pokaže šta znače snaga, dostojanstvo, ljubav, samopouzdanje i zdrava ženstvenost.
Upravo kroz različitost muškog i ženskog svijeta dijete može da nauči da poštuje oba pola, da razumije odnose među ljudima i da jednog dana izgradi sopstvenu predstavu o tome kakav čovjek želi da bude.
Komentari (0)