Gotovo cijeli Balkan zakleo bi se da je baš njihova sarma originalna, a mi Srbi, bez mnogo dileme, vjerujemo da pravimo najbolje sarme na svijetu – i da su baš naše.

U našoj tradiciji, kada se kaže sarma, gotovo uvijek se misli na jelo od kiselog kupusa, mljevenog mesa i pirinča, pažljivo umotanih u list kupusa. Volimo i sarmice u vinovom lišću, ali one se najčešće vezuju za proljećne trpeze, dok je sarma od kiselog kupusa nezaobilazna na slavama, praznicima i velikim porodičnim okupljanjima.

Naziv „sarma“ potiče od turske riječi sarmak, što znači „zamotati“, dok se u nekim krajevima slično jelo naziva dolma – od turske riječi koja znači „punjeno“. Upravo tu počinju i beskrajne rasprave o porijeklu.

Mapa koju je nedavno objavio Taste Atlas, sajt poznat po rangiranju tradicionalnih jela širom svijeta, ponovo je zapalila društvene mreže. Iako je riječ o jednostavnoj gastronomskoj mapi, komentari ispod objave pretvorili su se u pravi mali balkansko-orijentalni rat.

Najglasniji su bili Turci, koji su tvrdili da su i dolma i sarma turska jela, pozivajući se upravo na porijeklo naziva. U raspravu su se ubrzo uključili i drugi – od onih koji ističu persijski i egipatski uticaj, do komentatora koji podsjećaju da je prije dolaska Osmanlija to područje pripadalo Istočnom Rimskom carstvu.

Ni Bugari nisu krili nezadovoljstvo jer su, kako navode, ponovo izostavljeni, dok su Balkanci međusobno razmjenjivali opaske o tome ko je od koga „naučio“ da mota kupus. Rasprava je, očekivano, brzo otišla daleko od hrane.

Ipak, bez obzira na to kome istorijski pripada, jedno je sigurno – sarma je danas zajedničko nasljeđe regiona i jelo koje povezuje generacije. Svaka kuća ima svoj recept, svaka porodica svoju tajnu, a svaki tanjir nosi priču koja se prenosi s koljena na koljeno.