Miloš Milinčić, profesor i nekadašnji predsjednik Skupštine opštine Srbac romanom „Raspeće“ natjerao je čitaoce da ne dižu glavu sa stranica ove pozamašne knjige.

„Raspeće“ je treća knjiga Miloša Milinčića nakon što je prethodno objavio naslove “Dužnik jednom vremenu” i “Bajinci u sjećanju i priči”.

„Ovo je priča o čovjeku i njegovim unutrašnjim preplitanjima. Svi mi nosimo neki krst u životu i nalazimo se u svojevrsnom raspeću, pitajući se da li smo sve uradili kako je trebalo i ta misao provijava kroz štivo. U skladu sa onom čuvenom izrekom, mi zapravo znamo kad malo znamo, a sa porastom znanja raste i sumnja - rekao je Milinčić prilikom promocije romana.

Rodoljub Oljača, penzionisani univerzitetski profesor želio je da se oduži svom selu Dugo Polje, koje se nalazi u neposrednoj blizini Milinčićevih Glamočana.

Ponukan činjenicama da se radi o malom selu u kojem živi nešto više od 200 stanovnika, Dugo Polje kod Srpca je proteklih decenija iznjedrilo 35 visokoobrazovana stručnjaka,od čega su četvorica postali magistri, a trojica doktori nauka.

Njihove životne priče i druga svjedočanstva o minulim vremenima opisana su u monografiji “Dugo Polje Srbac u riječi i slici” koju je na 377 stranica napisao profesor Rodoljub Oljača, koji takođe vodi porijeklo iz ovog sela.

„Posebne cjeline čine poglavlja posvećena rodoslovima mještana i znamenitim ličnostima koja datiraju unazad 200 godina, jer su upravo ljudi ono što čini dušu jednog mjesta i od kojih potiče sve ostalo - rekao je Oljača, koji je radio na Univerzitetu u Banjaluci.

Istakao je da selo Dugo Polje nije imalo svoje škole, groblja i kafane, ali se zato može ponositi vrijednim, poštenim i obrazovanim ljudima.

Najmlađi među njima, Dragan Đurđević, latio se pera i napisao knjigu „Moje selo Kladari“.

Autor je u knjizi opisao prvo pojavljivanje života na ovom području još od mlađeg kamenog i antičkog doba pa sve do današnjih dana sa naglaskom na ratove koji su se vodili u ovom kraju , a naročito na otpor naroda protiv turskog režima.

„Naravno da sam u knjizi spomenuo i čuvene zanatlije, istaknute i zanimljive ličnosti koje vode porijeklo iz Кladara, značajne događaje, sportske i ekološke organizacije koje djeluju na ovom području a dao sam i prikaz porodica i njihovih porodičnih stabala.

U knjizi, elegantnog izdanja, je mnoštvo fotografija i podataka o istorijatu sela Кladari, prirodnim i geografskim karakteristikama ovog područja, migracionim kretanjima, vjerskoj i nacionalnoj strukturi, etnografiji, nošnji i melosu, razvoju školstva i običajima i vjerovanjima.

I četvrti as među plodonosnim piscima je advokat Goran Babić. Goran je napisao mnoštvo priča o Bardači, njenom postanku i naseljavanju, formiranju ribnjaka, čuvenom gazdi Burdi, ali i o susjednim selima Donjoj i Gornjoj Dolini, Razboju, Gaju, o nesrećnim sudbinama i ljubavima, pogotovo tamo gdje je svoje prste umješala različitost u vjeri i naciji.

Novele „Jelena“ ,“Život je tako lijep“, priče „Nataly“, „Nove godine“ ili „Pisma iz Kelna“, te putopisni zapisi i sjećanja posvećena lijevčanskim selima, samo su dio opusa ovog plodonosnog stvaraoca, koji kad izroni iz paragrafa uroni u romantične redove koje ispisuje sa neobičnom lakoćom.

Četiri asa sa lijeve strane Vrbasa nastavljaju sa ispisivanjem novih zanimljivih književnih i dokumentarnih djela. Tako je Dragan Đurđević već u završnoj fazi pisanja monografije o Razboju, profesor Milinčić je takođe našao inspiraciju za novi naslov, a zanimljiva će biti i knjiga profesora Oljače.Osvrnuće se u njoj na sudbinu žena, koje su zaslužne za opstanak i napredak mnogih porodica, pa i njegove, kako mi je rekao jednom prilikom.

O Goranu ne treba trošiti mnogo riječi, on lako dolazi do inspiracije, dovoljan mu je samo jedan ženski pogled.

Boško Grgić