Podaci Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede pokazuju da gubitak njiva raste iz godine u godinu: 588 hektara u 2022, 1.141 hektar u 2023. i 1.335 hektara u 2024. godini. Podaci za 2025. još nisu objavljeni.

Ministri i najviši funkcioneri vlasti obećavaju zabranu, a građani od Doboja do Nevesinja se bune. Inspekcija, međutim, tvrdi da su papiri uredni.

„Inspektorat ništa ne radi po tom pitanju zato što su naše institucije u potpunosti zarobljene“, kaže Stefan Blagić, predsjednik udruženja ReStart Srpska, koji s mještanima Podnovlja mjesecima vodi proteste protiv izgradnje solarnih elektrana.

Građani na ulici, aktivisti u policiji

Za Blagića, najave vlasti ne mijenjaju ono što mještani gledaju na terenu.

Prema njegovim riječima, u Podnovlju se dešava „flagrantno kršenje svih zakona i podzakonskih propisa“. Blagić tvrdi da nijedna od potrebnih dozvola nije izvađena ili nije izvađena na vrijeme.

„To je velika sramota što se dešava. S druge strane imamo najave naših vlastodržaca kako će tobože da zaustave ovaj proces pretvaranja poljoprivrednog zemljišta u građevinsko i promjene namjene za izgradnju solarnih panela“, kaže Blagić.

Blagić kaže da pozdravlja izjave ministara i Dodika i da je to trebalo uraditi i ranije. Pitanje je, dodaje, kada će ih zaista sprovesti.

„Oni su to za sad samo najavili, to ostaje samo na njihovoj izjavi, a u suštini ništa nije ni formalizovano, ni institucionalizovano“, kaže Blagić. Zbog toga se, smatra on, predstavnici vlasti i dalje „mogu ponašati kako god hoće i praviti korupcionaške dilove na koji god način žele“.

Najduži otpor traje u Podnovlju kod Doboja. Banjalučka firma Etmax tamo gradi kompleks od više od stotinu solarnih elektrana na oko 28,5 hektara, koje je Grad Doboj upisao kao svoje i prodao investitoru. Mještani tvrde da je zemlja nezakonito oduzeta Zemljoradničkoj zadruzi Podnovlje.

Vrhovni sud Republike Srpske je 2. aprila uvažio tužbu zadruge i poništio upis zemljišta na Grad, ali radovi su nastavljeni. Mještani kažu da su obavijestili više od 20 institucija, među njima i inspekcije, bez odgovora. Slučajem se bave Tužilaštvo BiH i Pravobranilaštvo BiH.

Umjesto inspektora, u policiju su pozivani aktivisti. Blagić je u avgustu saslušan u PU Doboj kao svjedok, po nalogu Okružnog tužilaštva, zbog karikatura na bilbordima postavljenim u selu.

Tri obećanja u pet dana

Ministrica poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Anđelka Kuzmić rekla je 21. oktobra da kvalitetno poljoprivredno zemljište ne treba koristiti za solarne elektrane i podsjetila da se zemljište do četvrte klase po zakonu ne smije koristiti u druge svrhe. Ministarstvo je, kako je navela, poslalo dopis svim načelnicima i gradonačelnicima u Srpskoj, a od Inspektorata zatražilo strožiju kontrolu.

Istog dana predsjednik SNSD-a Milorad Dodik napisao je da lokalne zajednice ne smiju koristiti svoja ovlaštenja da uništavaju plodno zemljište i izdaju ga za solare. „Radi se o zloupotrebi koja odmah mora biti zaustavljena“, poručio je Dodik i od Vlade zatražio hitne zakone, preispitivanje ranijih odluka i sankcije.

Ministar energetike i rudarstva Petar Đokić 26. oktobra je rekao da se solari ne smiju graditi na zemljištu koje se koristi isključivo za poljoprivredu. Odgovornost je prebacio na lokalne zajednice: za elektrane do 250 kW „nadležne su isključivo jedinice lokalne samouprave“, a ministarstvo nema podatke koliko ih je izgrađeno na njivama.

Inspektorat: saglasnost daje opština, mi gledamo papire

Iz Inspektorata Republike Srpske pojasnili su nam da poljoprivrednu saglasnost za promjenu namjene zemljišta ne izdaje Republika, nego lokalna zajednica.

„Proceduru izdavanja poljoprivredne saglasnosti za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta u građevinsko, provodi organ jedinice lokalne samouprave na čijoj se teritoriji zemljište nalazi. U skladu sa navedenim, poljoprivredna inspekcija kontroliše da li investitor posjeduje poljoprivrednu saglasnost za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta, te da li je uplatio zakonom propisanu naknadu po tom osnovu.“

Na pitanje koliko su nepravilnosti ove godine pronašli, odgovorili su:

„U ovoj godini nismo imali slučajeva u kojima je republička poljoprivredna inspekcija utvrdila da je investitor započeo radove izgradnje, bez prethodno pribavljene poljoprivredne saglasnosti za pretvaranje poljoprivrednog zemljišta u građevinsko.“

Inspekcija, dakle, ne ocjenjuje da li je njiva uopšte smjela postati gradilište, nego samo da li investitor ima saglasnost i da li je platio naknadu. Tu saglasnost izdaje opština ili grad, isti nivo vlasti kojem su ministri i Dodik uputili kritiku. Krug se zatvara: lokalna vlast izdaje papir, inspekcija potvrđuje da papir postoji, a ministarstva kažu da nisu nadležna.

Od Lijevča polja do Nevesinja

Paneli najbrže niču tamo gdje je zemlja najbolja: u Lijevču polju, Semberiji i Posavini, gdje se tradicionalno uzgajaju žitarice, krompir i paprika. Najviše elektrana imaju Gradiška, Laktaši, Srbac, Modriča i Šamac. U Nevesinju je, prema tvrdnjama mještana, sporno oko 1.100 hektara.

Koliko je sistem ranjiv kada se interesi vlasti i investitora preklope, pokazuje primjer Gradiške. Firma Branel-fin, u vlasništvu Ljiljane Adžić, supruge gradonačelnika Zorana Adžića, gradi 12 solarnih elektrana od po najviše 150 kW u Lamincima, u Lijevču polju. Prema pisanju našeg medija, to zemljište dugo je korišteno za poljoprivrednu proizvodnju.

Kako je u februaru objavio naš Aloonline, firma je od Regulatorne komisije za energetiku RS dobila pravo na podsticaj za proizvedenu struju, garantovan na 15 godina. Podjelom na male elektrane izbjegnut je koncesioni postupak, a time i koncesiona naknada, od koje bi 95 odsto pripalo Gradu. Gradski odbornik Branislav Mrakić tvrdi da u Lijevču polju „onaj ko je blizak gradonačelniku može kako hoće“.

Obećanja bez kontrole

Vlada je najavila nove uredbe i izmjene zakona, ali do tada pravila ostaju ista: male elektrane odobrava lokalna zajednica, bez saglasnosti republičkih ministarstava. Ministarstvo energetike vodi evidenciju o broju i snazi elektrana, ali ne i o tome na kakvom su zemljištu izgrađene.

Ni Ministarstvo poljoprivrede ni Inspektorat dosad se javno nisu oglasili o konkretnim slučajevima, od Podnovlja do Lijevča polja. U odgovoru Inspektorata nijedna opština se ne pominje. Ostaje pitanje na koje niko iz vlasti nije odgovorio: ko kontroliše lokalnu vlast kada ona sama izdaje saglasnosti, a ponekad i sama zarađuje na elektranama?