Jedna od njih je nana, biljka koja se koristi u prehrambenoj, farmaceutskoj i kozmetičkoj industriji, a potražnja za njom postoji i na evropskom tržištu.

Prednost nane je i u tome što se može uzgajati na različitim vrstama gazdinstava. 

U proizvodnju se mogu uključiti manja porodična gazdinstva, ali i veliki proizvođači, dok ulaganja, u poređenju sa nekim drugim kulturama, nisu pretjerano visoka.

Posljednjih godina je uzgoj nane sve zanimljiviji poljoprivrednicima upravo zbog mogućnosti dodatne zarade. 

Prema navodima medija, kilogram suvog lista na tržištu može postići cijenu od četiri do pet evra, dok prinos po hektaru može dostići i 1.500 kilograma suvog lista. 

Prema toj računici, prihod od jednog hektara može iznositi između 6.000 i 7.500 evra. 

Troškovi podizanja i održavanja zasada, uključujući sadni materijal, radnu snagu, navodnjavanje i sušenje, procjenjuju se na oko 2.000 evra. 

To bi, uz navedene prinose i cijene, značilo da proizvođaču može ostati i do nekoliko hiljada evra zarade po hektaru.

Jedan od razloga zbog kojih nana privlači proizvođače jeste široka primjena. Koristi se za proizvodnju čajeva, sirupa, eteričnih ulja, bombona i sokova, ali i u kozmetičkoj industriji. 

Posebno zanimljiva može biti ekološka proizvodnja. 

Organski uzgojena nana na izvoznim tržištima može postići i do 30 odsto višu cenu, navodi se u dostupnim podacima.

Proizvođačima dodatnu mogućnost zarade predstavlja prerada. 

Oni koji imaju sopstvenu sušaru ili proizvode eterična ulja mogu ostvariti veću vrednost od samog uzgoja i prodaje svežeg ili suvog lista. 

Nana je zanimljiva i manjim poljoprivrednim gazdinstvima jer za njen uzgoj nije neophodna skupa specijalizovana mehanizacija.

Sadnja se obavlja u proleće, a list se može brati već tokom prve godine. 

Ipak, stručnjaci upozoravaju da su pravilno navodnjavanje i pravovremena berba ključni za kvalitet konačnog proizvoda.
Za one koji razmišljaju o ozbiljnijem ulaganju u proizvodnju, dostupne su i različite mogućnosti finansiranja kroz programe ruralnog razvoja. Subvencije se mogu odnositi na podizanje zasada, nabavku potrebne opreme, kao i ulaganja u objekte poput sušara i destilerija.

Takva ulaganja mogu proizvođačima omogućiti da, osim same proizvodnje, razviju i sopstveni proces prerade, što otvara prostor za veću zaradu i lakši plasman proizvoda na širem, uključujući i izvoznom tržištu, prenosi Dnevno.

(Srpska info)