Za većinu penzionera ovakav iznos je nedostižan, jer su prosječne plate bile znatno niže, a radni staž često prekidan ili „tanak“ zbog rada na minimalcu, neprijavljenog rada ili povremenih zaposlenja.

U praksi, do ovako visokih penzija najčešće dolaze bivši visoki funkcioneri i rukovodioci u državnim institucijama, zatim sudije i tužioci, kao i policijski službenici zaposleni u bezbjednosnim strukturama. Njihove penzije su visoke jer su godinama imali visoku osnovicu za obračun doprinosa, a kod pojedinih je prisutan i poseban status službe ili beneficije koje ubrzavaju ispunjavanje uslova za penzionisanje.

U ovu grupu mogu se ubrojati i direktori velikih javnih preduzeća i agencija, kao i manji broj univerzitetskih profesora koji su radili puni radni vijek uz visoku prijavljenu platu. Ključni faktori gotovo su uvijek isti – dug staž, visoka osnovica i stabilan radni odnos bez „rupa“ u uplatama doprinosa.

S druge strane, većina građana – radnici u realnom sektoru, veliki dio policajaca na terenu, zaposleni u prosvjeti, zdravstveni tehničari, kao i ljudi s povremenim ili nesigurnim zaposlenjima – teško može prići iznosu od 2.000 KM penzije. Njihove penzije uglavnom su znatno niže i često ne prate rast troškova života.

Zbog toga se penzija od dvije hiljade maraka u Bosni i Hercegovini doživljava kao rijedak izuzetak i svojevrsna privilegija malog broja ljudi, dok većina penzionera i dalje vodi svakodnevnu borbu da obezbijedi osnovne uslove za život.