Praznik je uspomena na ovozemaljsku smrt Bogorodice i, prema jevanđelskom predanju, dan kada se ona vaznijela na Nebo i predala svoj duh u ruke Spasitelja.
Prema kanonu SPC, Uspenje Presvete Bogorodice spada u red Bogorodičnih praznika i proslavlja se svake godine 28. avgusta, odnosno 15. avgusta po julijanskom kalendaru.
Prema pravoslavnom kanonu, Uspenje Bogorodice slika se na zapadnim zidovima pravoslavnih manastira.
U srpskom manastiru Žiča, zadužbini Nemanjića sa početka 13. vijeka, oslikana je jedna od najljepših predstava Uspenja, sa Hristom koji u naručju drži novorođenu dušu Bogomajke, zagledan u njeno tijelo na odru.
U trenutku smrti Bogorodice, kako je zapisano, apostoli počeše pjevati u slavu Božiju, a sva se soba zasja od čudne svjetlosti i presveta Djeva predade duh svoj u ruke Spasiteljeve, ne osjetivši smrtnoga bola.
"Mrtvo tijelo njeno preniješe apostoli na rukama u Jerusalim u Getsimaniju, apostol Jovan nosio je maslinovu granu, a svijetao oblak okruživaše njen odar i povorku".
PRAZNIK ŽENA I DJECE
Praznik Velika Gospojina izdvaja se i kao praznik žena i djece. U nekim krajevima vjeruje se da je u periodu između dvije Gospojine, Velike i Male, koja se obilježava 21. septembra, najbolje brati ljekovito bilje kojim se liječe zarazne bolesti.
Za praznike Veliku i Malu Gospojinu običaj je da, naročito žene, poštuju veliki broj zabrana, koje se odnose na obavljanje poslova u kući i oko nje.
Isto tako danas nije dobro išta raditi rukama, naročito poslove sa iglama, ili uopšte započinjati nov posao.
Bogorodica je zaštitnica svega živog na zemaljskoj kugli, a posebno - porodilja i majki. One se u slučaju prijeke potrebe prvo obraćaju Majci Bogorodici. Njena ikona se nalazi u svakoj kući vjerujućih Srba.
Vjerovalo se da na Veliku Gospojinu, malo sastrugane boje sa njene ikone ili freske, ako se popije razmućeno u vodi, može pomoći kod mnogih ženskih bolesti.
