Poznat po stalnom osmijehu i ugodnoj komunikaciji sa ljudima, Ošap je prije ulaska u kapelu redom prilazio srednjovječnim i starijim mještanima i oslovljavao ih imenima.

„Ti si Slavko, kako ti je supruga? Jesi li to ti Radoslave? A, eno i Marije...“, govorio je nepogrešivo bivši gradiški župnik Vladislav Žarko Ošap.

Još jedna zanimljivost vezana je za ovog srednjovječnog čovjeka, koji je na službi u banjalučkoj biskupiji.

„Svoju prvu misu u Župi Gradiška održao sam upravo ovdje u ovoj kapelici u Mačkovcu i to 1990. godine. Ove ljude znam kao vrijedne i uvijek raspoložene za ugodan razgovor. Urezali su mi se u sjećanju. Otišao sam prije 30 godina odavde, ali vidite samo fizički, još uvijek pamtim sve ljude po imenu, ne samo Mačkovljane, već i Dolince, i narod uz Gradiške. Naravno i dobre ljude drugih vjeroispovijesti“, naveo je Ošap.

Dolazak komšija srpske nacionalnosti na svečanost povodom blagosiljanja kapelice u Mačkovcu, Ošap je ocijenio kao dobar znak i nastavak dobre saradnje po čemu je ovaj kraj bio poznat.

„Postoji još jedna ovakva kapelica koja vapi za obnovom. Nalazi se u Orahovi, na obroncima Prosare. Tamo je živjelo desetak porodica katoličke vjeroispovijesti. Nadamo se i njenoj obnovi“, rekao je Ošap.

Zanimljivo je da obnovu kapelice u Orahovi podržavaju i komšije Bošnjaci, a i Srbi iz susjednog naselja Sivolinac.

„Nadam se da ćemo se vidjeti i u Orahovi, ovakvim istim povodom“, poručio je sa puno optimizma bivši gradišk župnik Vladislav Žarko Ošap.