Kroz interaktivno predavanje o radioaktivnosti i zbrinjavanju otpada vodio ih je Karlo Ivanjko iz Nuklearne elektrane Krško, koji je učenicima približio procese koji se inače smatraju izuzetno ozbiljnim i kompleksnim.

Ipak, ono što je posebno izazvalo pažnju jeste način prezentacije. Učenici su kroz igru proširene stvarnosti „zbrinjavali radioaktivni otpad“, dok su uz pomoć virtuelne stvarnosti „posjetili“ centar za njegovo skladištenje.

Za kraj programa, dodatne informacije o radioaktivnosti predstavio im je i maskota pod nazivom Otpadožder, čime je cijela priča dobila gotovo zabavni karakter.

Ova aktivnost realizovana je u okviru Nacionalnog programa kojim je predviđeno informisanje i edukacija javnosti o uspostavi Centra za zbrinjavanje radioaktivnog otpada, uključujući i predavanja u osnovnim i srednjim školama. Međutim, ostaje pitanje: da li je ovakav pristup temi koja nosi ozbiljne rizike zaista primjeren najmlađima.

Podsjetimo, početkom prošlog mjeseca Fond za finansiranje razgradnje i zbrinjavanja radioaktivnog otpada "NE Krško" organizovao je posjetu učenika sedmog i osmog razreda Osnovne škole „Ivo Kozarčanin“ iz Hrvatske Dubice Info centru o radioaktivnom otpadu u Dvoru.

Prema njihovim riječima, učenici su kroz predavanja i interaktivne sadržaje učili o radioaktivnosti, zbrinjavanju opasnog otpada i planiranom Centru za njegovo odlaganje.

Predsjednik Udruženja „Grin tim“ iz Novog Grada Mario Crnković istakao je da se na takav način pokušava relativizovati ozbiljnost cijelog procesa.

„Dovoditi djecu u Dvor da bi se igrali ‘zbrinjavanja radioaktivnog otpada’ je sve samo ne normalno. Na takav način raditi propagandu, obesmišljavati čitav proces, govori o tome na šta su spremni svi oni koji se zalažu da radioaktivni i drugi opasni otpad izguraju na granicu sa BiH. Samo to dovođenje djece, između ostalog, šalje poruku kako je čitav proces za njih dječija igra“, rekao je Crnković za Aloonline.

Propaganda koja prolazi „ispod radara“

Crnković smatra da ovakve aktivnosti nisu spontane, već dio šire komunikacione strategije.

„Nije riječ o stvarima koje se spontano dešavaju. Svake godine za propagandu se u Hrvatskoj izdvaja više nego što mi izdvajamo za pravnu kuću iz Francuske, a nije riječ o bezazlenim iznosima“, istakao je.

On navodi da su i ranije organizovane aktivnosti koje su prošle gotovo bez reakcije javnosti.

Vipotnik o slučaju Trgovska gora: U Ženevu sa čvrstim argumentima

„Zanimljivo je kako to sve prolazi ispod radara u Hrvatskoj. Prošlo je ispod radara i kada su žene na mamografski pregled morale dolaziti na parking ispred takozvanog Centra za informisanje o radioaktivnom otpadu, kao i organizovanje takmičenja za najbolju kobasicu u istom tom centru, gdje su mesne proizvode posluživali sa makete skladišta za radioaktivni otpad koje planiraju graditi na Trgovskoj gori“, naveo je Crnković.

„Problem postoji i ne smije se ignorisati“

On naglašava da pitanje Trgovske gore prevazilazi lokalni problem.

„Koliko god odbrana života više od 250.000 građana bila sama po sebi važna, u slučaju Trgovska gora lomi se mnogo više od toga. Ukoliko članica EU usvoji princip da svoje otpade gura na granice, svjedočićemo uspostavljanju prakse u kojoj će postati legalno i legitimno sve rizične projekte gurati na granice“, upozorio je.

Crnković dodaje da postoji nesklad između poruka evropskih institucija i konkretnih poteza.

„Kada dođu u BiH predstavnici EU drže nam lekcije o poštivanju životne sredine i održivom razvoju, a kada je njihov otpad u pitanju, onda se prave da problem ne postoji. Problem itekako postoji, a ni naše ni njihovo nije da dozvolimo da se ignoriše ideja da se radioaktivni, uz druge opasne otpade sa teritorije čitave Hrvatske guraju na granicu uz rijeku Unu“, zaključio je Crnković.