Jutro, na Ivanjdan sa majstorom Ivanovićem razgovarao sam o njegovom radnom vijeku.

„Punih trideset godina popravljao sam cipele, sandale, čizme, ženske torbe i mnogo toga. Nekako mi je bilo milije popravljati žensku obuću, pogotovo broj 41. A danas , gledam, modni trendovi su se promijenili. Sve je manje elegantnih cipela na ulici. Uglavnom patike i papuče. Uvijek se smatralo da su prave cipele plaćane stotinu do stopedeset maraka. I njih je vrijedilo popravljati, a ovo danas sve po dvadeset maraka, nema računa“, obrazložio je majstor Ostoja.

Radio je u Gradišci, ispred Šumarije, a bio je i obućar u Novoj Topoli. Danas kad sretne svoju mušteriju pozdravi je blagim dodirom šešira i klimanjem glave uz obavezan osmijeh. Bilo je i poznatih ljudi, kojima je radio oko nogu.

„Popravljao sam cipele legendarnom Bori Spužiću Kvaki. Pjevao je mjesec dana kod Vlade Vitkovića u Novoj Topoli. I stanovao tu. Baš smo se nas dvojica ispričali, o muzici, fudbalu, a najviše o ženama. Obojica smo imali taj temperament za ljepši pol. Boro ga je isticao pjesmom, a ja preciznom i stručnom popravkom sandala i salonskih cipela. Bilo pa prošlo, lijepo se danas toga prisjetiti“, rekao je majstor Ostoja Ivanović, poznati gradiški obućar i kavaljer.

Majstor Ostoja je danas sedamdesetdvogodišnjak, uvijek je vedrog duha, nasmijan i raspoložen za priču. Kaže da ga, dok sjedi na klupi i odmara, redovno trgne zvuk ženskih cipela dok udaraju po asfaltu i betonu. Podsjeti ga na mladost i tri decenije  obućarskog rada.