Tako je bilo i ove jeseni. Jedva je donio kući plod bundeve ili budimke težak 28 kilograma. I to u sušnoj godini. Kaže da je nije smio tovariti u tačke, jer im guma nije baš najsjajnija.

„Tako mi brka i lijevog i desnog, govorim uma potpuno svjesnog, ova budimka je rekorderka. Biće i za peći na zimu, a sjemenke ću grickati kad budem ispunjavao ukrštene riječi. Tu sam, u toj oblasti neprikosnoven. Kada bi im računao površinu, godišnje tačno ispunim pet duluma ukrštenica“, ispričao je uvijek za šalu spremni Milan Vujatović.

Ovaj veseli Kruškičanin, rođen je u selu Jablanica na obroncima Prosare, radni staž je proveo u Zenici, a oženio se iz Foče.

„Bilo me je svuda, a i ovih godina skoknem do tazbine u Foču, odem do Jablanice, tamo mi je vikendica, svratim i u Zenicu. Održavam vezu sa mojim drugovima iz vojske, posjećujemo se s vremena na vrijeme. Dragan Pižurica iz Subotice i Ludvik Goričan iz Celja dolazili su kod mene u Kruškik. Volim i zapjevati dobru krajišku pjesmu, a brci mi se još uvijek smješkaju na lijepe snaše“, priznaje Milan.

Na pitanje bavi li se ljekovitim biljem, pošto ga ima u izobilju i na Kozari i na Prosari, Milan Vujatović potvrdno klima glavom. Kaže da najrađe plodove kleke stavi u rakiju.

„Klekovača je ljekovita, pio ju je i pokojni Tito. I ja je gucnem svakog jutra, oko podneva i predveče po jednu čašicu, samo radi cirkulacije. Popijem i po koju rakiju od kruške, tek da se zna da živim u Kruškiku“, ispričao je za Aloonline.ba uvijek raspoloženi Milan Vujatović, nadaleko poznati penzioner čiji se zavičaj proteže od Gradiške do Foče.