Zakopana vulkanska struktura na suprotnoj strani Mjeseca mogla bi da predstavlja jedan od najsnažnijih dokaza do sada da je mladi Mjesec nekada imao sopstveno magnetno polje.

Istraživači su kombinovali podatke o gravitaciji iz NASA misije GRAIL sa mjerenjima magnetnog polja koje su prikupile misije Lunar Prospector i Kaguya.

U oblasti Djuar (Dewar) identifikovali su gustu, snažno magnetizovanu stijensku masu široku oko 60 kilometara i koja se proteže približno 9 kilometara ispod površine.

Mjesec danas nema globalno magnetno polje, ali naučnici već decenijama raspravljaju o tome da li je njegovo jezgro nekada pokretalo dinamo, slično onome koji postoji na Zemlji.

Uzorci stijena donijeti misijama Apollo dali su oprečne rezultate: neke studije ukazuju na postojanje snažnog drevnog magnetnog polja, dok druge ne pronalaze dovoljno dokaza za takav zaključak.

"Danas se vodi žustra debata o tome da li je i Mjesec u prošlosti imao dinamo", kaže Si Jang, doktorand na Odeljenju za nauke o Zemlji i planetama na ETH Cirihu.

Čini se da je struktura u oblasti Djuar zapravo očvrsla magma koja se iz unutrašnjosti Mjeseca uzdigla pre oko 4,2 milijarde godina, piše B92.

Pošto istraživači mogu da procijene koliko gvožđa ta stijena sadrži, mogu da izračunaju i minimalnu jačinu magnetnog polja potrebnu da bi se ona namagnetisala dok se postepeno hladila.

"Otkrili smo da je magnetno polje na Mjesecu u to vreme vrlo vjerovatno bilo jače od 10 mikrotesli. Na Zemlji danas jačina magnetnog polja iznosi oko 50 mikrotesli", kaže Jang.

Tim je razmotrio i mogućnost da je veliki asteroid ili meteorit mogao da izazove magnetizaciju.

Djuar se nalazi izvan područja koja se smatraju mogućim izvorima takvog efekta, zbog čega istraživači daju prednost objašnjenju prema kojem je magnetno polje bilo dugotrajnije i nastajalo unutar samog Mjeseca.

"Stoga možemo biti gotovo sigurni da magnetno polje potiče od dugotrajnog dinama koji je nastajao u jezgru", kaže Jang.