Srdačan pozdrav sa Branom Stojakovićem, muzičarem, kafanskim boemom, nije ostao nezabilježen. Sjevnuo je blic fotoaparata i od njihovog razgovora skrojena je priča za portal Aloonline.

„Ja i konobar Dragan se znamo iz kafana. Gdje je on radio ja sam tu svirao. U nekadašnjem „Triglavu“ u Novoj Topoli, „Baru“ i „Dubrovniku“ u Laktašima, kod Drage Šmitrana, Ljube Ratkovića, Milana Aleksića, nema gdje me nije bilo. Svirao sam i u Prnjavoru, pa u slavonskim kafanama. A onda sam svirao i u četiri države, Austriji, Njemačkoj, Švajcarskoj i Francuskoj“, nabrojio je Stojaković.

Na pitanje kakav je život bio u vrijeme njihove mladosti, a kakav danas, blago su se nasmijali i konstatovali da su nekada svi imali novaca, a danas samo visoki sloj.

„Nekada je selo bilo jako. U „Triglav“ su dolazili poljoprivrednici iz Elezagića, Rogolja, Bereka, Mašića i drugih sela. Dođu ujutro u šest, obave pijacu i ostanu naveče do šest. Svi smo bili zadovoljni, jelo se i pilo, bilo je para i za muiku. U svako doba svaki sto bio je pun hrane, pića i para. U kafani su se dogovarali i završavali poslovi, tu se plaćalo, jelo i pilo“, priča konobar Dragan.

Kao u onoj Balaševićevoj pjesmi „Al se nekad dobro jelo“, jelo se i pilo po kafanama. Potvrđuje to i Dragan Lukić, živa legenda gradiškog ugostiteljstva.

„U prvoj smjeni gosti popiju sedam litara konjaka i 250 flaša velikog piva. Danas toliko ne popiju sve ove kafane. Ko je samo malo mislio svojom glavom imao je sve šanse da uspije. Danas to nije slučaj“, prisjeća se Dragan Lukić.

Stojaković se danas bavi izdavanjem apartmana u Gradišci. Kaže da ga služe odlično i posao i zdravlje. Redovan je gost u gradiškim kafanama i uvijek mu srce zaigra kad sretne nekog poznanika.

A konobar Dragan i kad je gost u kafani, ponaša se kao da je na poslu. Sjedne na visoku stolicu u ćošak, odakle vidi sve stolove i sve goste.

Posebno poglavlje je priča o ženama. Kažu da znaju toliko vanbračnih zgoda i nezgoda da bi mogli napisati scenario za seriju poput „Žikine dinastije“. Ali o tom će, kako kažu nekom drugom prilikom, dok malo otopli i ukaže se sunce.