Iza svakog rada ne krije se samo dizajn, već emocija, istraživanje i želja da ono što polako nestaje iz svakodnevice dobije novo mjesto među ljudima, posebno među mlađim generacijama.
Ideja koja se godinama stvarala
Kako priča naša sagovornica, prvi proizvodi i ideje pojavili su se još prije nekoliko godina, ali tada nije postojala jasna vizija onoga što će „Zavještanje“ danas predstavljati.
„Ideje za neke proizvode nastale su mnogo ranije, ali tada još nisam imala potpuno definisanu sliku „Zavještanja“ kakvo postoji danas. Sama ideja razvijala se spontano, iz želje da na neki način doprinesem očuvanju naše tradicije, ali i da obogatim ponudu suvenira Republike Srpske“, priča ona.
Prelomni trenutak dogodio se, kaže, kada je primijetila da mnoge države i gradovi širom svijeta, ali i u regionu, već imaju brendove koji na moderan način njeguju svoju tradiciju.
„Vidjela sam da u Srbiji i drugim zemljama postoje brendovi koji kroz savremeni dizajn čuvaju kulturno nasljeđe i predstavljaju ga ljudima kroz proizvode koje mogu koristiti ili poklanjati. Tada sam shvatila da nešto slično nedostaje i kod nas i pomislila kako bi bilo lijepo da i Republika Srpska dobije jedan takav brend“, kaže ona.
Dodaje da joj nikada nije bio cilj da tradicija ostane samo dio prošlosti ili muzeja.
„Htjela sam da to bude nešto što živi među ljudima, da tradiciju približim mlađim generacijama kroz proizvode koji imaju svrhu i mjesto u svakodnevnom životu“, objašnjava Maja.
U vremenu brzine sačuvati korijene
Kako kaže, čitava ideja „Zavještanja“ nastala je kao odgovor na vrijeme u kojem živimo.
„Danas živimo u svijetu hiperkonzumerizma, brzine i pomjerenih vrijednosti. Upravo zbog toga osjetila sam potrebu da na neki način sačuvamo od zaborava naše zavičaje, korijene i tradiciju“, govori ona.
Posebno joj je bilo važno da to ne bude predstavljeno na zastario način, već kroz savremen dizajn koji će ljudima biti blizak.
„Željela sam da motivi narodnih nošnji, vezova i običaja ne budu nešto što će ljudi gledati samo na fotografijama ili u etno postavkama, nego da ih požele imati u svom domu, pokloniti nekome ili ponijeti kao uspomenu“, kaže ona.
Folklor kao prvi susret sa bogatstvom tradicije
Veliki dio inspiracije nastao je još dok je igrala folklor. Upravo tada je, priča, prvi put osjetila koliko svaki kraj nosi svoju posebnu priču i emociju.
„Kroz folklor sam upoznala ljepotu narodnih nošnji, igre, pjesme i običaja koji su se razlikovali od kraja do kraja. Tek kada dublje uđete u značenje svega toga, počnete potpuno drugačije gledati na tradiciju“, priča Maja za Aloonline.
Dodaje da je kroz godine istraživanja počela još više razumijevati bogatstvo različitih krajeva i koliko je ono zapravo nedovoljno predstavljeno.
„Što više istražujem motive, nošnje, vezove i običaje, sve više shvatam koliko je naša tradicija bogata i raznolika. Mislim da mnogi ljudi nisu ni svjesni koliko različitih priča postoji iza svega toga“, kaže ona.
Putovanja koja su otvorila novu perspektivu
Osim folklora, važnu inspiraciju pronašla je i na putovanjima.
„Uvijek mi je bilo zanimljivo obilaziti suvenirnice u drugim gradovima i državama. Kroz njihove proizvode mogli ste osjetiti duh grada, kulturu i istoriju. Tada sam počela razmišljati koliko i mi imamo bogatstvo koje možda nije dovoljno predstavljeno“, kaže naša sagovornica.
Upravo iz tog razloga željela je da i Banjaluka i Republika Srpska dobiju autentične proizvode koji neće biti samo klasični suveniri, već predmeti sa emocijom i pričom.
Motiv Banjaluke koji je postao prepoznatljiv suvenir
Jedan od najtraženijih radova iz kolekcije upravo je motiv posvećen Banjaluci, u kojem su objedinjeni najprepoznatljiviji simboli grada.
„Taj rad nosi motive dajaka, Vrbasa, tulipana Banjaluke, Hrama Hrista Spasitelja, Krivog sata, tvrđave Kastel i Zmijanjskog veza. Željela sam da u jednom radu spojim ono što Banjaluku čini posebnom – njenu ljepotu, duh, istoriju i emociju koju ljudi osjećaju prema gradu“, priča nam Maja.
Dodaje da vjeruje kako su upravo to simboli koje gotovo svaki turista primijeti čim dođe u grad.
Kada stare fotografije postanu inspiracija
Kako „Zavještanje“ raste i dolazi do sve više ljudi, tako joj sve češće stižu fotografije starih nošnji, vezova i predmeta koje porodice čuvaju generacijama.
„To mi mnogo znači jer je istraživanje i pronalaženje vjerodostojnih izvora često najduži dio procesa nastanka novog motiva“, objašnjava Maja.
Posebno joj je drago kada uz fotografije dobije i priče koje stoje iza njih.
„Nekada uz fotografiju dobijem i cijelu porodičnu priču, a upravo to ljudima bude posebno zanimljivo. Volim da te fotografije podijelim i na društvenim mrežama kako bi ostao trag i kako bismo svi zajedno doprinosili očuvanju tradicije“, kaže.
Priče utkane u svaki bod
Posebno emotivno iskustvo za nju bilo je istraživanje ženskog miraza i ručnih radova koje su djevojke nekada godinama pripremale prije udaje.
„U svakom tom bodu utkani su snovi, iščekivanja, ali i ogromna disciplina, strpljenje i preciznost. To me podstaklo na razmišljanje koliko je život nekada bio sporiji i posvećeniji, ali istovremeno i mnogo suroviji nego danas“, priča ona.
Dodaje da upravo kroz takve motive često ima osjećaj kao da upoznaje ljude koje nikada nije srela.
„Iako te osobe nikada niste upoznali, kroz njihove radove i priče možete osjetiti dio njihove istorije i života“, kaže ona.
Vrijednost ručnog rada
Kada govori o običajima koje bi voljela vratiti među mlade, ne izdvaja jedan konkretan simbol, već način na koji su ljudi nekada darivali jedni druge.
„Voljela bih da se vrati kultura darivanja nečega što smo sami stvorili ili što ima dublje značenje. Danas smo navikli na instant poklone i brzu kupovinu, a nekada je ručni rad bio iskaz poštovanja i pažnje“, govori Maja.
Dodaje da bi ljudi danas možda drugačije gledali na stvari kada bi više cijenili vrijeme i trud uložen u nastajanje jednog predmeta.
„U vremenu kada je sve dostupno „na klik“, poklon koji je neko stvarao satima i u koji je unio emociju trebalo bi da vrijedi više od bilo čega što je masovno proizvedeno“, kaže ona.
Suvenir kao uspomena i emocija
Danas su proizvodi „Zavještanja“ zanimljivi i turistima i domaćem stanovništvu, upravo zato što u njima prepoznaju nešto svoje.
„Ljudi ne kupuju samo proizvod. Oni kupuju emociju, uspomenu i priču o gradu ili kraju sa kojim imaju neku povezanost“, kaže ona.
I možda upravo u tome leži suština cijelog „Zavještanja“ – da tradicija ne ostane zatvorena u prošlosti, već da nastavi da živi među ljudima kroz predmete koji podsjećaju ko smo, odakle dolazimo i šta ne smijemo zaboraviti.
Komentari (0)