Narodni heroj Nada Dimić, koja je svojom hrabrošću i predanošću u ime revolucije dala svoj život, nepravedno je zapostavljena u godinama nakon toga. Rođena je 6. septembra 1923. godine u selu Divoselu, kraj Gospića. U Zemunu je završila četiri razreda gimnazije, gdje se osposobila za daktilografkinju i stenografkinju, što ju je učinilo nezamjenljivom u partijskoj organizaciji.

Već sa 15 godina postala je članica SKOJ-a, a 1940. godine učestvuje u demonstracijama u Beogradu, gdje je prvi put uhapšena i zatvorena u zloglasnu "Glavnjaču". Zbog teksta o opresiji nad studentima, zabranjeno joj je školovanje u svim školama Jugoslavije, nakon čega sa sedamnaest godina postaje članica KPJ.

Istorija je pamti kao prvu partizanku Hrvatske, jer se 1941. godine priključila Prvom sisačkom partizanskom odredu. Učestvovala je u diverzantskim akcijama na pruzi Zagreb—Sisak. Tokom zadatka uspostavljanja veze, uhapsili su je ustaški agenti, ali je uspjela pobjeći iz zagrebačkog zatvora na Petrovu goru.

Pod lažnim imenom Ankica Vinek, izvršavala je specijalne zadatke, uključujući organizaciju upada partizana u okupirani Karlovac. Ponovo je pala u ruke ustaške policije 3. decembra 1941. godine. Prilikom hapšenja, Nada je iz torbice izvukla revolver i ubila jednog ustaškog agenta, dok je drugog ranila. Tek kada joj je pištolj zatajio, uspjeli su da je savladaju.

Tokom dvomjesečnog mučenja u Zagrebu, ustaški agenti od nje nisu saznali čak ni pravo ime. U februaru 1942. godine odvedena je u logor Stara Gradiška, gdje je oboljela od pegavog tifusa. Ubijena je 17. marta 1942. godine u logorskoj bolnici u dobi od samo devetnaest godina.

Proglašena je za narodnog heroja 7. jula 1951. godine. Danas njeno ime nose škole i ulice u Zemunu, Zrenjaninu, Subotici i drugim gradovima, kao i čuvena zagrebačka fabrika trikotaže.

 

(Kurir.rs)