Razbojčani sa koljena na koljeno prepričavaju junaštvo svog Vidaka Novkovića. Milinčić je, znajući da samo pisana riječ opstaje, o mjesnom junaku pisao trajne zabilješke.

„Vidak Novković iz Razboja se 1830. godine suprotstavio moćnim Turcima i učestvovao u poznatoj Mašićkoj buni. Nije bio sam, sa njim su bili i njegovi Starparčani. No Turci ga na prevaru, kao što piše na ploči dovedoše i pogubiše upravo na ovom mjestu. Narod Starapara, odnosno razbojskog kraja mu je stotinu godinu kasnije podigao ovaj spomenik“, svjedoči Milinčić.

Samo pedesetak metara istočno od Novkovićevog groba i spomenika je grob još jednog ovdašnjeg velikana, glumačkog barda Uglješe Kojadinovića. Bio je prvak zagrebačke dramske scene, odigrao maestralno na desetine pozorišnih i televizijskih uloga i na kraju se vratio u mjesno groblje, u Razboj.

„Još jedan spomenik sa jakom porukom. Na Uglješinom grobu je epitaf, koji je on sam ispisao. ­'Umoran od dodira, od ustiju, od stalne prisutnosti smrti, umoran od čovjeka krenuh svom udesu, svojoj krhotini', Kojadinovićeve su riječi uklesane na njegov spomenik. Kada je sahranjivan ovo malo groblje bilo je kao antička arena u Grčkoj. Ovdje su se našli jedan do drugog velikani pozorišne scene Fabijan Šovagović, Rade Šerbedžija i Milan Štrljić i deklamovali svom velikom kolegi u čast“, ispričao je Milinčić.

Miloš Milinčić je autor nekoliko značajnih djela, jedno od njih je roman „Raspeće“. Ovaj kraj obiluje piscima koji iz godine u godinu objavljuju značajna djela. O Razboju je pisao mladi publicista Dragan Đurđević, o susjednim Kladarima univerzitetski profesor Rodoljub Oljača, a zavičajne priče piše i upravo razvrstava između korica svoje prve knjige Goran Babić, iz susjedne Bardače.

Razboj je mjesto gdje se u svako doba govine može održati istorijski ili književni čas. Zahvaljujući svojim umnim ljudima.