Sve se, najvjerovatnije, odigralo 30. aprila, na mjestu gdje se danas nalazi sazvježđe Vuk (Lupus), a kada se iznenada pojavila nova “zvezda” - toliko sjajna da je nadmašila sve ostale nebeske objekte, čak i planetu Veneru!

Neobična pojava "gostujuće zvijezde"

Većina tada nije znala da svjedoči najsjanijoj eksploziji zvijezde, ikada zabeleženoj u istoriji posmatranja, danas poznatoj kao supernova SN 1006.

Procjene savremenih astronoma govore da je bila do 16 puta sjajnija od Venere i dovoljno snažna da baca sjenke po tlu. Neki zapisi sugerišu da se mogla videti čak i tokom dana, što je izuzetno rijetko za ovakve pojave.

Zahvaljujući brojnim zapisima iz različitih dijelova svijeta, SN 1006 jedna je od najbolje dokumentovanih astronomskih pojava prije izuma teleskopa.

Kineski i japanski astronomi, poznati po sistematskom praćenju neba, zabilježili su pojavu “gostujuće zvijezde” upravo krajem aprila 1006. godine, što se danas najčešće povezuje sa datumom 30. aprila.

Jedan od najdetaljnijih opisa dolazi iz islamskog svijeta. Persijski naučnik, Ali ibn Ridvan, ostavio je zapis u kojem navodi da je zvezda bila “dva i po do tri puta veća od Venere” i da je “svetlost bila poput četvrtine mesečine”.

Opisao je i njen “promjenljiv izgled”, što danas odgovara ponašanju supernove, prenosi Index.

U Evropi su zapisi ređi, ali postoje. Hronike iz Švajcarske i Italije pominju “novo svetlo” na nebu koje je trajalo mjesecima. Neki su to tumačili kao “božanski znak”, dok su drugi pokušavali da pronađu prirodno objašnjenje, iako nauka tog vremena nije imala alate za tako nešto.

Važan dio za razumijevanja kosmosa

Danas, znamo da je SN 1006 bila rezultat eksplozije “belog patuljka” u sistemu dvije zvezde, tzv. supernova “tipa Ia”.

U takvom sistemu, jedna zvezda "krade" materiju od druge sve dok ne dostigne kritičnu masu, nakon čega dolazi do katastrofalne eksplozije. Ta eksplozija oslobodila je ogromnu količinu energije i na trenutak zasijala jače od cijele galaksije u kojoj se dogodila.

Ostatak eksplozije i danas je vidljiv kao prošireni oblak gasa i prašine, poznat kao ostatak supernove SN 1006, udaljen oko 7200 svetlosnih godina od Zemlje.

SN 1006 ostaje referentna tačka u astronomiji kada se govori o ekstremnoj svjetlini supernova. Upravo su supernove “tipa Ia” danas ključne za mjerenje udaljenosti u svemiru, jer imaju relativno ujednačenu svjetlinu. Zahvaljujući njima, naučnici su otkrili ubrzano širenje svemira krajem 20. vijeka.

Eksplozija iz 1006. godine nije samo fascinantan istorijski događaj, već i važan dio savremenog razumijevanja kosmosa.

Iako je sama “zvijezda” nestala nakon nekoliko meseci, njen trag i dalje postoji. Ostatak supernove astronomi i danas proučavaju. Taj šireći oblak pruža uvid u fiziku eksplozija, kretanje međuzvezdanog gasa i procese koji oblikuju galaksije.

SN 1006 nas podsjeća da je svemir dinamično i ponekad nasilno mejsto, ali i da su ljudi još prije hiljadu godina pažljivo posmatrali nebo i bilježili ono što su vidjeli. Upravo zahvaljujući tim zapisima danas možemo povezati istorijska svjedočenja sa modernom naukom.