Ako želite da uživate u jednom od najljepših vidikovaca, s kojeg se pruža pogled na cijeli Srem i njegovu ravnicu, onda je najbolje da posjetite fruškogorsko izletište Rohalj baze. Stanovnici sela Divoš, u čijoj se blizini nalazi ovo izletište, najčešće ga posjećuju za Prvomajski uranak, mada se mora priznati da je ovdje prijatno kad god da dođete.
Odmah iznad Divoša, mjesta koje teritorijalno pripada Sremskoj Mitrovici, nalazilo se imanje porodice Rohalj. Nažalost, podaci o toj porodici su oskudni, ali je njihovo imanje postalo poznato zahvaljujući tome što je na njemu tokom Drugog svjetskog rata bila baza partizana, odnosno njihova komanda za cijeli Srem. Tako je ovo današnje izletište u svom nazivu sačuvalo spomen i na divošku porodicu Rohalj i na sremske partizane.
Stanica koja je bila zadužena za održavanje veza sa okružnim, ali i pokrajinskim komitetom, bila je smještena baš na tom mjestu. Ali nisu tu bili samo partizani, već i mještani okolnih sela, koji su pokušavali da pobjegnu od terora ustaških snaga u to vrijeme. Sem njih, tu su bili stacionirani i brojni politički radnici, koji su kasnije prebacivani na slobodnu teritoriju – uglavnom u istočne dijelove Bosne.
Na imanju porodice Rohalj nalazile su se zemunice. U njima su se čuvale brojne namirnice, poput žita, ali i stoka. Postojale su tu i radionice, među kojima je najpoznatija bila ona koja je korišćena za popravku oružja, ali i za pravljenje bombi. U doba kada su ustaške jedinice harale Sremom, Rohalj baze je, praktično gledano, bila donekle slobodna i zaštićena teritorija, iako se nekoliko značajnih sukoba odigralo tu u periodu između 1942. i 1944. godine.
U Muzeju Vojvodine danas se čuvaju mnogi predmeti koji su ranije postojali u spomen-kompleksu Rohalj baze. Sasvim je sigurno da je jedan od najinteresantnijih eksponata takozvano partizansko bure. Riječ je o pažljivo osmišljenom načinu za dezinfekciju i čišćenje odjeće. Smatra se da potiče iz perioda Burskih ratova, a taj izum se pripisuje Britancima.
Unutar metalnog bureta nalaze se letvice od drveta, koje su tako poređane da ne dolaze u dodir sa buretom. Bure bi bilo postavljeno na vatru da se zagrije, a na te drvene štapove se ređala odjeća. Vjerovalo se da dezinfekcijom odjeće ljudi štite sebe od raznih virusa i bakterija, a posebno od pegavog tifusa, koji je tada harao. U proljeće 1942. godine, u Statutu proleterskih brigada bila je navedena obaveza vršenja dezinfekcije odjeće na taj način, piše Mitrovica.info.
Nažalost, nisu sve jedinice imale tu mogućnost, jer ovakvih naprava nije bilo dovoljno. Pretpostavlja se da je velika epidemija pegavog tifusa, koja je zadesila borce prilikom Bitke na Neretvi, bila izazvana upravo nedostatkom odgovarajuće dezinfekcije odjeće.
Inženjer Milorad Berbakov, rodom iz Zrenjanina, projektovao je spomen-kompleks Rohalj baze. Na mjestu gdje su postojale zemunice, on je kompleks podigao 1972. godine. Svi predmeti i dokumenta koji su pronađeni bili su smješteni u Memorijalni muzej, a već sljedeće godine i groblje stradalih partizana uvršteno je u spomen-kompleks.
Odmah ispod groblja nalazi se kamen na kojem je uklesano:
"Ovo je zemlja na zemlji.
Svaka stopa kojom koračaš deo je istorije. Borili su se, ginuli i pobijedili!
Skini kapu – ulaziš u svetinju!
Na jednoj si od najčasnijih kapija Srema i revolucije!"
Mika Antić